Tamno je i hladno tamo
Đe se rađaju zvijezde
Gospod ih posije, kao mi pšenicu
U duboke brazde.
Dodirom i voljom Njegovom
One se rađaju i plamte
Veličanstvenim sjajem gore
Nebrojene svjetove tvore i u njima život održavaju.
Žive, srećne svoj vijek
Nakon toga ostare i gube sjaj…
Sve dok ih ne progutaju „crne rupe“
Koje u spoznaji, nijesu crne…
U stvari zvijezde samo kroz te žive vrtloge
prelaze na drugu stranu,
Tamo vječno ostanu, združene u zvjezdana jata,
Tamo sa druge strane, one ljenčare,
Ispijaju čajeve i prepričavaju tajne kosmosa…
Smijući se prividu haosa
oslobođene svake odgovornosti
U inverziji mogućeg,
Spokojno odmaraju.
Ostavite odgovor