Писмо искључиво вама

Када би само знала колико ме је то заболело, сваки твој смех
док чекаш да планем као и увек.
Ваљда је баш то оно што у животу на крају испадне као битно.
Тај један тренутак.
Слабост, слабост, слабост.
А онда када сам мислио да те највише на свету мрзим,
баш тада је дошао њен додир, нисам га тражио.
Жао јој је било
Жао да ме гледа како сам тужан
Она а не ти, она а не ти, она а не ти.
Да ли могу бити створ запитам се често
Између ланаца смеха и додира сажаљења
А да си знала, да ли би то опет урадила ?
Kako ti se dopao tekst?

Radovan Milenkovic
Radovan Milenkovic u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Poezija.
- tekstova
- 2
- čitanja
- 127
- reakcija
- 2
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

Poput kamena i neba.
Na običnom listu papira bi mog’o da ih nacrtam i da ih osetim jos pamtim taj miris, rukom sam prosao kroz njih i gledao. Čekao sam da vidim sta češ mi reci, čekam kao da prosim smem li, trebam li, čekam kao da mi je…
NOKTI
Proučavao je njenu kožu i njenu dušu. Došao je da joj pomogne da se uguši u ćutanju. Konačno je popustila. Gotovo je preminula jednog, po mnogo čemu nebitnog, jutra. Decenije bezumlja učiniše smrt prihvatljivom. Samo joj se mačka osetila ugroženom. Ogrebala je britko naoštrenim noktima.…
Put kroz strah
Put kroz strah Bojim se promašene ljubavi. Bojim se lažnih obećanja. Bojim se smernica pogrešnih. Bojim svoje se ljubomore. Bojim se reći "volim te". Bojim se tajnog plamena. Bojim se svih tih povreda. Bojim se krenuti ispočetka. Bojim se ponovnog gubitka.
STEPENICE
Ostalo ti je nekoliko nedelja do odmora Pustinjski vetar, more, pesak Samo da izdržim do Tunisa, kažeš Obuci mantil, pacijenti čekaju Hodaj! To su samo stepenice Na radnom mestu si — diši! Sve će biti u redu, imaš tek nešto vode u plućima Tvoj avion…