Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Tamna strana meseca

U vremena neka davna
dok je zemlja bila ravna
niko to ne pamti lično
al’ stajaše nepomično

Mesec vam je bio beo
i to svaki njegov deo
i dok sunce ne osvane
sijao je s’ obe strane

Živela je tad veštica
što se zvala Mrgolica
i sve su joj drugarice
također bile veštice

Jela je crnu buniku
nosila crnu tuniku
a svoje je strašne moći
crpela iz crne noći

U crnome svome stanu
imala je crnu vranu
ta zloćudna crna ptica
beše njena ljubimica

Sve je magijske veštine
i sve veštičje vradžbine
imala u malom prstu
sem da menja ptici vrstu

Ma koliko vešta bila
vradžba joj je ta falila
jer vrani joj je bio san
da postane crni gavran

Kako vradžbu nije znala
a za vranu bi sve dala
stalno imaše u planu
da usreći svoju vranu

Tako vranu zvaše Gavro
da ukrade taj bi navro
sve što sija kada je mrak
kometi rep i zvezdi krak

I često bi sa visine
merk’o komad mesečine
vrebao je šansu svaku
da ukrade koju zraku

Da ga sjajem svojim mije
ukrao je ipak nije
trud mu beše uzaludan
jer je mesec noću budan

Na zrake si motri zorno
i čuva ih ljubomorno
bez šansi je crni Gavro
ma koliko da je navro

Pustimo te jade ptici
vratimo se Mrgolici
koja baš na mesečini
baca neke crne čini

Pored nje je crni mačak
i on juri neki zračak
jer vam sve na svetu mačke
vole da hvataju zračke

Pred vešticom crn kotao
u plamen se umotao
bacila je u njeg’ svašta
što ne smisli niti mašta

Stotu nogu od stonoge
špic od roga Babaroge
dlaku s repa crnog miša
slepo oko od šišmiša

Pa uz začin ona svaki
priča jezik naopaki
u zloslutnoj nekoj rimi
kazan poče da se dimi

Crn se dim u nebo vinu
i zarobi mesečinu
posle ove zle vradžbine
nestalo je mesečine

Mesec kune zlu sudbinu
što izgubi mesečinu
i baš mu ne odgovara
da s vešticom pregovara

To se veče odužilo
dogovora nije bilo
ona uze mesečinu
i odseče polovinu

Mesec skrhan sav od bola
dobio je samo pola
i platio skupu cenu
s jedne strane dobi senu

Ne miri se sa sudbinom
izgubljenom polovinom
pa ti kune Gavru vranu
što sad ima tamnu stranu

Prođoše vam mnogi dani
zametnuo se trag vrani
veštica se nekud dade
samo mesec još ostade

Otad sija polovično
a sve ovo znam i lično
zemlja vam je sad okrugla
putujuća plava kugla

Oko sunca ona kruži
s mesecom se noću druži
on joj svetli površinu
traži svoju mesečinu

Kruže stazom utabanom
mesec sija jednom stranom
tamnu stranu pomno krije
video je niko nije

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Srećko Jovanović

Tokom trudnoće svoje supruge osjetio sam posebnu inspiraciju za pisanje, naročito poezije za djecu. U veoma kratkom periodu nastao je veliki broj pjesama, od kojih su mnoge zapravo male priče ispričane u stihovima. Ovdje mislim da postepeno objavim neke od njih.

tekstova
7
čitanja
70
reakcija
0
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    Петао и јаја

    Један мали петао стално зановетао он је као неки баја а носе му мала јаја У чему је била цака покрај силних кокошака к'о једини петао надмено се шетао Ал' вечери једне вреле све се коке развеселе само он се унесрећи дође певац много већи…

    Srećko Jovanović9. novembar · 1 min čitanja

    1100

    Poezija

    Бајка о Уснокију

    Крај једног је села била задругарска радња мала у њој беше склад, идила и весеље, богу фала Задругар је био правник струци својој врло вичан а желеше бит' државник ни једноме другом сличан А задрузи ту надомак у послу свом јако добар станов'о је један…

    Srećko Jovanović8. novembar · 1 min čitanja

    1400

    Poezija

    Srna i lovac

    Rugala se srna lovcu kako nije sve u novcu skupa puška i odelo zavidi mu celo selo ali čim u šumu zađe više ne zna da se snađe Džaba puška i odelo treba stavit’ prst na čelo i razmislit’ baš duboko jer za lovca treba…

    Srećko Jovanović8. novembar · 1 min čitanja

    700

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    Neću više da znam

    neću vise da znam ni koliko je sati, ni koji je dan i ne vidim dalje od odsjaja u tvojim očima neću vise da znam za jutra što mi prekidaju san i ne tražim svijet izvan nas izvan naših osmijeha neću vise da znam ni…

    Nikola Pandža10. novembar · 1 min čitanja

    600

    Poezija

    Привиђења

    Све ми се чини док падају кише нечије руке траже ме кроз таму и чујем ријечи не бих ишао више још једном само да те нађем саму. Све ми се чини негдје из даљине познати корак кротко мени иде, али у тој превари невјернице јаве…

    Viktorija10. novembar · 1 min čitanja

    400

    Poezija

    Vjerujem u tebe

    POSTOJE LJUDI KOJI NAM POSTANU DOM ❤️ Postoje ljudi koje sretnemo, zavolimo i nastavimo živjeti. A postoje i oni rijetki koji se toliko tiho nastane u nama da jednog dana shvatimo kako više ne znamo gdje završavaju naše misli, a počinju one koje pripadaju njima.…

    Zvončica10. novembar · 2 min čitanja

    100

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi