BEZ MREZE
Nisam znala da ce tako duboko.
Mislila sam da su to samo reci.
Sneg koji se istopi.
Pahulje koje ne ostavljaju trag.
Ali ostavio si.
Svaka nit koju si dotakao
ostala je u meni kao tiha napetost.
Kao konac koji ne vidim,
ali ga osecam kad disem.
Pravila sam se jaka.
Pravila sam se da biram.
Da stojim na granici i da sam mirna.
Istina je da sam prvi put
prestala da brojim korake unazad.
I kad si rekao da smo ulovljeni,
ja sam vec bila.
Ne u tvojoj mrezi.
U sopstvenoj zelji da ostanes.
Nisi ti bio lovac.
Ja sam se sama predala.
Bez otpora.
Bez plana.
I mozda je to jedina istina
koju nikad necu reci naglas.









Ostavite odgovor