Taksista
U ponoć mračnim ulicama on tumara,
Okreće se po gradu poput košmara
Ostavlja trag istrošenih guma,
Jednog mokrog ispucalog druma
Otvara flašu polu – ispijenog ruma,
I seti se svog dragog kuma
Pogledom su se oni uvek razumeli,
Vozili se u tišini i ćutali,
Kao enformeli
Na zadnjem sedištu kroz retrovizor,
Bio je samo umišljeni prizor
Sadržaje svojih osećanja oni nose,
Jutro sviće prepuno kapljica rose
Na zadnjem sedištu vozio je tišinu,
Najtežeg putnika bez adrese
#taksista










Ostavite odgovor