Label Menu


Menu Item

Menu Item

Menu Item


Menu Item

Menu Item

Suze gorštaka

U mojim stihovima danas nema cveća, samo mirisa zemlje i gorkog ukusa nepravde. Pišem o ljudima koji noći provode na barikadama umesto u svojim posteljama, dok proleće uzalud kuca na njihove njive. Suze gorštaka su krik jedne ranjene zemlje, simbol prosutog truda, koji teče kao ono rasuto mleko po prašnjavim putevima. Ovo je divljenje dostojanstvu…


Ista je suza seljaka kao i suza siročeta,

tu razlike nema, nit je ikad bilo.

A kad dovedeš do toga da iz oka seljaka krene,

boj se onog što se u njoj nakupilo.

Boj se,jer izazavao si vihor, silu neviđenu,

zar ne vidiš to, ti što gledaš s visoka_

Udario si na seljaka na stenu

i gnev što kulja iz tog umornog oka.

Boj se , iako ne vidiš te ruke ogrubele,

te dlanove žuljevite od rada, a nisi ih smeo dotaći.

Spremi se za ono što niko ne slut,

sam ćeš sebi kraj, možda, odsvirati i pronaći.

Proleće dolazi, a njive prazne stoje

umesto da rade, da se zemljom bave,

ovi divni ljudi na braniku stoje,

brane barikade i građane svoje.

O, Srbijo tužna, u suze rasuta,

ko kantice mleka što po putu teku,

sve zbog hira onog što ne vidi puta,

što ne zna da čini nepravdu neku.

Nemo stoje straže po Srbiji celoj,

čuvaju prag kuće dok se zora krade.

od istog je bola sve ovo poteklo,

iz suze gorštaka što čuva barikade.


Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Još objava. Možda će vas takođe zanimati.

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com