Posmatram kako ti jutarnji zrak
prelazi preko punih usana.
Srećna masiram utrnulu ruku
i pokrivam te
svojim ćebetom
Telo reaguje na svaki nagli pokret u krevetu
desno koleno nepogrešivo klecne
samo na pomisao o odlasku…
Dobrom poezijom među nogama
pokušavam da obnovim sinoćno uzbuđenje
da ublažim trenutnu hladnoću…
Ali ne uspevam.
Nekim samoćama ni poezija
Ne pruža utočište.
Miladinović Milena.
Ostavite odgovor