Beskrajno

BESKRAJNO

Kad nas probudi noć prošlosti

i pozove u daljinu,

kad se prisjetimo smjelosti

i sve pretvorimo u prašinu…

Kad padnu zvijezde

svih naših pogleda,

kad padnu lađe

svih naših zasjeda…

Ostat ćemo zajedno,

sami u daljini,

bit će nam svejedno

u toj mrkloj tami.

Spojit će nas sila

koju ćemo iz navike stišati,

čut ćemo pjesme

koje se ne daju slušati…

Kad nas probudi propuh

naših razbijenih zvijezda,

bit ćemo si blizu,

a opet daleko.

Svojstveno se gubiti,

puni bježanja od samih sebe…