Ovo je poglavlje samo klizilo. Slagale su se scene bez problema, ali mi se čini da ću ja imati problema kad budem uređivala roman. Ako ide lako, ne znači da je dobro. Prije će biti da je napričavanje, a to mrziiiim.
Kad sam počela pisati postavila sam sebi, i još uvijek ga se držim, jedno pravilo: Poštuj svog čitatelja. Nastojim ne oduzimati čitateljevo dragocjeno vrijeme svojim nekontroliranim pisanjem. Bude tu i lijepih rečenica, ali ako ne služe priči, lete van koliko god im se ja divila. Nisam pjesnik, ali nastojim ekonomizirati riječima kao da jesam. Ako mogu kazati u tri riječi, nepotrebne su mi tri rečenice, ponekad i tri stranice, samo da bih izgledala velika sama sebi.
Zato me brine ovo poglavlje.
Napomena sebi za uređivanje: Dobro razmisli što ovdje nedostaje i čega ima previše.
Smislila sam nekoliko ne previše nabrijanih, ali važnih scena. Zapisujem natuknice u tekicu. Zapisujem riječi kojima se Gabrijela služi, a Mare u svojoj glavi prevodi i riječi i postupke.
Ovdje postavljam temelje za kasnije.
Ne znam još kakav je Sebastijan zapravo. Ne znam ni kakva je Gabrijela. Uživam ih svlačiti malo po malo, kao da izvode striptiz. Nadam se ni presporo da čitatelj ne izgubi strpljenje, a ni prebrzo da čitatelj ne može uživati u romanu.
Mare nema puno ali je ponosna. Odbija prihvatiti Gabrijelinu odjeću.
Stric je platio snimanje, znači lova je tu i treba mi scena isplate plaće. Malo je da joj Gabrijela samo izbroji novčanice na ruku. Treba uživati u cjenkanju i pokazati Marin zdrav razum i odlučnost.
Pišem brzo, nabacujem, pričam priču sama sebi. Kasnije puno toga izbacim. Ne brinem hoće li mi biti žao nešto izbaciti. Kako je došlo ovo, doći će i sljedeće. Zato je Delete moj veliki prijatelj. Delete se nekad malo zanese i mislim da je pametniji od mene. Ili samo sluša moj instinkt, tko će ga znati.
Lijepo je što se Mare uspjela izboriti za plaću. I još ako uspije uhvatiti rasprodaju u Zare, tko sretniji od mene i nje. Čisto mi dođe da je sad uputim, preko radnog vremena, po rasprodajama da malo uživam, ali puno uživanja rađa dosadu. Zato ću vratiti Sebastijana za kojega je Gabrijela rekla da je na službenom putu, a Mare je iznenađena što se vratio iako on ne zna da se vratio. Ovo je gotovo burleska, ali i život je pun burleski, mislim sitnih laži.
Još bi ovdje morala malo nabrijati. Kad se već vratio, neka traži od Gabrijele pare. Očito mu se pohvalila da ih ima, ali Gabrijela para nema. Podmirila je račune. Zato mu Mare posuđuje sto eura i nije joj drago jer vidi da se tu valja nešto čudno, nije glupa, a opet šefovi su joj. Možda su i pošteni.
Nisam potpuno sigurna, ali čini mi se da priča drži vodu. Moram ubuduće smisliti još sitnica koje će pokazati da u firmi nešto ne štima, da Gabrijela prikriva. Što će to biti, vidjet ću. Samo znam da moram pisati brzo. Što kad zatopli i ugasim termo?
Foto: Foto: Image by konstantin rotkevich from Pixabay
Ostavite odgovor