Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem

Rubrika

Poezija

Poezija svih oblika i glasova – od slobodnog stiha do klasične forme. Prostor za emociju, ritam, sliku i lični izraz koji ne traži opravdanje.

Strana 38 od 53

  1. Poezija

    Dunav sa tim nema nikakve veze

    Svakog dana kraj Dunava šetam I još nisam naučila da hodam Htela bih da se spotaknem O kamen Na putu ka Gardošu Kad se razdani Umre još jedno drvo Nikad neću naučiti Da hodam Rodna je godina Na svet je došao Još jedan četvorotočkaš Hoće…

    Millena12. februar · 1 min čitanja

    16379

  2. Poezija

    Писмо оловне кише

    ПИСМО ОЛОВНЕ КИШЕ Ањета, Понављам твоје име као молитву Отворених очију које више не виде ништа Није то молитва коју упућујеш пред спавање То је Ањета молитва очаја ,страха и безнађа Пишем ти свако вече, Некада су то странице Некада један ред, једна ријеч Држим…

    sonjasonja12312. februar · 1 min čitanja

    82140

  3. Poezija

    Duboka intima

    Poluotvorenim očima sam posmatrao kako se lenjo i mazno protežeš. Poput mačke neke. Nisi ni znala da sam budan. Najviše sam voleo te ukradene trenutke. Kad nisi ni svesna da te posmatram. Tada si najviše ono što jesi. Uživao sam u tvojoj suštini. U odsustvu…

    Radojko Radovanovic12. februar · 1 min čitanja

    189130

  4. Poezija

    Rastanak

    Još se nije završio ni poslednji odsjaj mesečine, ni plima odigrala svoj talasasti ples, a ti si okrenula svoje korake od mene. Još ni petao nije stigao da najavi rođenje letnjeg dana, ni sunce da promoli svoju vrelinu kroz oblake, a ti si leđima zatvorila…

    Nefertiti8912. februar · 1 min čitanja

    3810

  5. Poezija

    Predokus

    Ova gorčina je tek predokus slatkoće Pusti Neka kapa, nek romoni (gdje hoće) Nek lije i žubori kroz davno presahle brazde Isušene od životnog pluga i samoće Pusti neka se speru pradavne zloće Da duša bude plodna i rodi Sočno, nebesko voće Jer, Ova gorčina…

    Bogdan11. februar · 1 min čitanja

    1800

  6. Poezija

    Epstinencija, Ivana Arsić

    Epstinencija, Ivana Arsić Znaš li šta se sprema kada pošteni ćute, kada otpora nema kad se bistre vode mute? Znaš li šta se zbiva kad zažmuri pamet u mutnome se pliva, a narod plaća namet? Znaš li da je podvala kada se elita što je…

    Ivana11. februar · 1 min čitanja

    2100

  7. Poezija

    VARKA

    Videh te kako zamičeš za ugao brzim koracima. Pojurih da te stignem. Kada stigoh u uličicu u koju si ušla, shvatih da to nisi bila ti. Ili to nije bila ta uličica. Ili ovo nisam ja. Ko će ga znati... Razliva mi se pred očima…

    Radojko Radovanovic11. februar · 1 min čitanja

    20670

  8. Poezija

    Sklonište

    Privlače me napuštene građevine, pusti hoteli, ostavljene kuće i kasarne. Obrasli puteljci i hrapavi zidovi. Volim ljetovališta i banje van sezone. Raduju me sela bez seljaka. Crkve bez vjernika. Ulice bez koraka. Psi bez čopora. Bazeni bez vode. Udiše mi se vlažni i memljiv vazduh.…

    Goran R.10. februar · 1 min čitanja

    117210

  9. Poezija

    Осмех

    Угледах жену младу насмејану. Помислих… Чему се смеје? Да ли се иза њеног осмеха крије срећа или осмехом крије празнину која је мучи? Како год да је она има снаге да се осмехује а мени та снага недостаје.

    Gordana Kostic10. februar · 1 min čitanja

    4300

  10. Poezija

    Moj poslednji sneg

    Krupan neki sneg. Pahuljice su bile retke, ali poput malih grudvi. Nebo tamno. Slutilo je na veliki sneg. Duvao je hladan vetar. Tada sam te ugledao. Hodala si užurbano u dugačkom mantilu. Rukom si pridržavala kapuljaču i borila se sa vetrom koji se igrao pramenovima…

    Radojko Radovanovic10. februar · 1 min čitanja

    134100

  11. Poezija

    Nisam umeo

    Ljubav Poezija Hrabrost NISAM UMEO Jednostavno nisam umeo. Nisam znao kako da te pretvorim u pesmu. Da te pretvorim u večnost i ne dozvolim vremenu da okrnji ni mrvu tvoje lepote. Da tvoj osmeh zarobim u pesmi. Da tvoji koraci zauvek zvone po celom svetu,…

    Radojko Radovanovic10. februar · 1 min čitanja

    8480

  12. Poezija

    San

    Kapci su mi teški čak i kad zažmurim. Sav teret, nekad, kao da je tu. Iznad oba oka, spustio se svet, u lepoti svojoj i ništavilu. Prizori su razni, pomešane slike, spektar boja koje svest prošaraju. Pa produže noć, besanom je čine, da me drže…

    April O Neil10. februar · 1 min čitanja

    5340