Košulja na njemu, prema zapadnjačim standardima, postala je demodé tako davno da ima izgleda da se opet uskoro vrati u modu. U zagrljaju mu jedna Kubanka. Ispred njih jedna flašica.
Salsa – sos; ples. Vreo kao krv u butinama. Slan k’o njene obrijane nausnice. Lepljiv kao poslednji gutljaj mlake koka-kole, poljupcem podeljen. Vlažan k’o vižljavi prsti na pregibima sintetičke bluze.
Sveden na prapočetke Homo Erectus osmehom otkriva prazninu u koju bi dobro legao zlatni zub.
I još bolje običan. Njiše kukovima i minđušama, tik uz njegovo rebro, k’o da je od njega nastala. Zrače isto. Znače isto.
Havana pred njima. Ne vide joj se zakrpe pod reflektorima. Sjajna kao paradajz.
Rajčica. Paradise.
Ostavite odgovor