Neizgovoreno

Kada bih ti mogao vidjeti još jednom, zagrliti još jednom, popričati još jednom…

Svašta bih ti rekao…

Od toga da mi nedostaješ, malo više nego što bi trebala do toga da te shvatam.

Možda ti ne bih rekao baš za sve one noći, a te noći su skoro uvijek, kada mi te vjetar nanese na pamet.

Pa onda, da mi ne daš spavati, dok negdje u nekom alternativnom svijetu, ne pružimo ruke i izgrlimo se.

Čudne su emocije i uspomene, ali ima razlike među njima, znaš.

Uspomene naučimo da držimo u sebi i njih se ne moramo sjećati nužno sa tugom.

Kao kada pas ugine pa se sjećamo trenutaka bez ikakve tuge, plača…

Ali emocije ne možemo lažirati, pogotovo kada nam je neko toliko značio.

Ne znam da li bih ti rekao da mi je žao, ne jer želim to sakriti, nego jer te dobro poznajem i znam da ti tu patetiku ne voliš.

A svakako i znaš da sa pogriješio u svemu.

Mislim da ti ne bih govorio mozgom sa unaprijed isplaniranim govorom.

Govorilo bi srce, ono najbolje osjeti.

Možda si baš ti razlog početka pisanja poezije ili šta god da je ovo.

Možda baš ta bol i nedostajanje za tobom, liječim pisanjem…

Možda je baš moja ovozemaljska kazna neimanje tebe…

Ne bih ti rekao ni da sam doktorirao.

Doktorirao sam iz oblasti neimanje tebe.

Kako Dženan Lončarević kaže „jer je moja duša, i bez vrata, i bez krova, posle tebe pusta ostala“.

Doći će nove ljubavi, novi prijatelji, novi poslovi i momenti ali džaba mi sve.

Džaba kad ne mogu sa tobom da ih podijelim, džaba kad ne mogu sa tobom da prolazim kroz sve ovozemaljske borbe.

Doktorirao sam još jednu oblast.

Doktorirao sam iz oblasti ne poslanih poruka.

Koliko sam ih samo napisao, a nisi ih nikada pročitala.

Disertacija stoljeća.

I evo, idem na još jedan fakultet.

Studiram, kako živiti bez tebe.

A šta da ti kažem za svaku noć?

Stegne, boli a misli lutaju samo o tebi.

Možda bih ti i rekao koliko si mi značila, i koliko mi idalje značiš.

Možda bih ti i rekao koliko se nadam da ćemo uskoro pružiti ruku jedno drugom.

Možda bih ti i rekao koliko ti stvari nikada nisam rekao iz straha da ću te izgubiti.

Iz straha da ću ostati bez tebe.

Ni sanjao nisam da ću završiti dva fakulteta i treći upisati u međuvremenu.

Možda bih ti i rekao koliko mi nedostaješ kao oslonac i kao sestra.

Možda bih ti i rekao da si bila najbolja osoba koju sam imao u svom životu, a da to nisam htio ni priznati.

Možda bih ti i rekao da si izvlačila najbolje iz mene čak i kada nisam to u sebi vidio.

Možda bih ti i rekao koliko mi je značila svaka tvoja tačka na kraju rečenice.

Znaš, najteže ju je bilo izbaciti iz upotrebe ali nisam, htio sam ostaviti to kao malu uspomenu na tebe.

Možda bih ti i rekao da sanjam mjesec i zvijezde.

Možda bih ti rekao i da letim po svemiru i planetama, ali sve bi to bile naprasne laži.

Možda bih ti rekao i da si bila moj najveći stub života, pa šta ako padnem, tu si ti da gradimo sve ispočetka.

Još sebi pokušavam objasniti kako da živim, radim, hodam, učim, pišem bez tebe.

Kako a da te ne obavijestim o svim dešavanjima svoga života, a ti onako saslušaš i pogledaš.

Nekako, nadam se da je ovo još jedna situacija kao kod Yusufa, kada im je oprostio što su ga bacili u bunar.

Kako da živim u novoj kući a da tebi ne podijelim sve što se desilo taj dan.

Kako da idem na faks a da tebi nisam rekao šta se sve dešava.

Dok se gušim u moru vlastitih strahova, ti si jedini mir koji baca šlauf da ne potonem.

Ne znam ni sam više šta bih ti rekao, niti da li ću imati priliku ikada da ti kažem.

Ono što znam jest da ću ti uvijek biti podrška, čak i kad odustaneš.

Jer ono što sam sada, naučio sam od tebe, sestro.

Ti si osoba od koje sam naučio kako se nositi sa stvarima, od tebe znam kako je biti podrška nekom.

Strah me je da još mnogo ljetnih vrućina i zimskih hladnoća prođe bez tebe.

Strah me je da li ću naučiti ikad da živim bez tebe.

Strah me je svake noći koja dolazi…

Nemoj da misliš da si ikada bila nebitna, da si bila opcija, da si bila manje vrijedna.

Bila si radost ovog umjetničkog života, najdivnija sestra i desno krilo bez kojeg ne znam da letim, ni u svemir, ni na planete.

„Svi ljudi imaju zvijezde, ali one nisu iste za sve. Za neke, koji putuju, zvijezde su vodiči. Za druge su samo mala svjetla na nebu.“ – Mali Princ

Od autora za Dž. T