Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem

Iz dana u dan

Najnovije

Sve što su članovi kluba objavili, od najnovijeg.

Strana 94 od 122

  1. Poezija

    Други план

    Svaki dan, naoko, nije jednako lijep, ali samo naš mali pomak ka pozitivnoj percepciji, minimalan trud će ga učiniti lijepim, onako kako treba da bude.

    MileA4. februar · 1 min čitanja

    2910

  2. Kratke priče

    Nevidljivi drugari

    Problem je bio u žanru. Jovana i Maša nisu gajile sklonost ka komediji ili, ne daj bože, srećnim završecima. Ne. Njihov opus pripadao je isključivo žanru teške, nordijske tragedije.

    bojana.vujicic4. februar · 9 min čitanja

    133194

  3. Kratke priče

    Svetiljka

    Čekam ispod ulične svetiljke. Ulica strma kliza ka obali. Svetiljka neispravna i poput semafora čas plane čas se ugasi. Trepćem u istom ritmu. Nije mi teško da stojim i trepćem. Teško mi je što znam da je čekanje uzalud i večeras kao i pre toliko…

    Zlatomir Aleksic4. februar · 1 min čitanja

    2800

  4. Kratke priče

    Опет себе лажем

    Понекад тако кренем путем узбрдо ка твојој кући. Без разлога, сам. Кораци тежи од година на мојим леђима, несигурни, старачки. Застајем чешће да ухватим мало ваздуха и одмерим колико ми још треба до последње кривине. И прођем, без даха, поред срушене капије зарасле у дивљу…

    Zlatomir Aleksic4. februar · 1 min čitanja

    4000

  5. Lične priče

    Najlepše želje

    Darko, naučni savetnik Astronomskog opservatorija u Beogradu, ka zvijezdama je otišao u srpanjsku zoru, skočivši u vodu s mola. „Jednostavnog li završetka“, bljesnulo mi je u uskomešanoj duši, skupa s prispodobom njegove krupne figure koja, gola do pojasa, u šorcu i šlapama, s ručnikom preko…

    Barbara Restovic4. februar · 2 min čitanja

    2900

  6. Poezija

    Merilo sreće

    Sreća je toliko relativna stvar, Nekom je dovoljna korica hleba, A nekom mio osmeh na dar, Ponekog usreći duga sa neba. Ima i onih neskromnih baš, Njima je ljubav sporedna stvar, Zlato i novac kada im daš, Tad ih obuzme sreće žar. Pravi smisao shvate…

    RUSTIK SASA4. februar · 1 min čitanja

    4310

  7. Čitaonica

    Pasik

    Nijesam bio rad boraviti tu poduže. Ovce sam putem gonio na ispašu, a ono k’o za inat tu trava bijaše najsočnija pa stalno tu zalaziše, a meni ne bude milo, sve me neka jeza hvata, jer po pričanjima, tu se dadnu iksanu prikazati, pričinjeti raznorazne stvari, prikaze koje slute na neku nesreću.

    Ivana Aleksic4. februar · 5 min čitanja

    4810

  8. Kratke priče

    Zakon prirode

    Tako i bejaše. Mrak uveliko pade, a stric, strina i majka mi pogledahu počesto niz put, pa šaputahu nešto međ sobom. Nama bi čudno, đed nikad van kuće noćivao nije. Stric Milovan se obu onom svojom jednom rukom što mu jedino bejaše ostala, pa izađe i zalupi vrata. Majka i strina se pogledaše i ništa ne rekoše. Nas potjeraše u krevet, ko što smo se i plašili.

    Ivana Aleksic4. februar · 6 min čitanja

    3510

  9. Kratke priče

    Gromiželj

    Nijesam mogao još da otvorim oči. Kada sam najzad to uspio, ležao sam na klupi u kući rođaka dok su svi bili na nogama i oko mene. Umili su me ladnom vodom, đed me je stegao u svoje ruke tako snažno da pomislih da ću pući, baba je samo jecala iza njega.

    Ivana Aleksic4. februar · 8 min čitanja

    3810

  10. Kratke priče

    Kučibaba

    Zažmurih jako stisnuvši oči, i pokušah da odagnam te slike, pa ih opet otvorih. Učitelj u međuvrijemenu bijaše otišao, i meni se ukaza pogled na cijelo pusto dvorište. U dnu, na samoj ivici pod šumom, u magli, stajala je prilika u crnom i gledala pravo ka meni, podigla je nešto nalik na kuku visoko u ruci, a zatim nestala međ drvećem.

    Ivana Aleksic4. februar · 8 min čitanja

    4220

  11. Kratke priče

    Studenac

    Kad sam oči otvorio, oko mene bi mrkla tama, a nadamnom samo nadvijene grane i šapat vode Studenca. Polako se pridigoh i ostadoh da stojim u mjestu pun strave jer jedini izvor svjetlosti u ovoj tmini bijaše pun mjesec i zvijezde okolo nj.

    Ivana Aleksic4. februar · 6 min čitanja

    4110

  12. Kratke priče

    Poludnica

    Ljeto bijaše, Preobraženje gospodnje, a ja se baš uto iz susjednog zasioka vraćala sa poroda, i kako je put prolazio u dno njegovog tog polja, ja ugledah Janka kako zaorava sa volovima! Na Preobraženje! Stadoh nevesela i pomislih – bog s tobom Janko, jesi bezbožnik, al kud na Preobraženje da zaoravaš, pa u našem kraju čak ni Turci ne rade u velike praznike, već poštivaju naše svijece. No, ne smjedoh mu ništa doviknuti, znala sam što bi bilo – odmanuo bi rukom i rekao da idem svojim putem!

    Ivana Aleksic4. februar · 6 min čitanja

    4620

Aktuelni konkursi za pisce

Svi konkursi