Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem

Po broju čitanja

Najčitanije

Tekstovi koje su čitaoci kluba otvarali najviše puta.

Strana 33 od 123

  1. Poezija

    Školjka u džepu

    Svake noći, po okončanju svega, idem da vidim more. Večeram tamo moje ljekovite alge. Spuštim list posedonije na svježu poderotinu. Nagazim plažno- to moje drago kamenje. Stavim u džep školjku. I prestane. Noga prestane da drhti od nemira koraka dnevne rutine. Ruke moje koje mimo…

    Goran R.19. januar · 1 min čitanja

    60120

  2. Poezija

    * more i ti *

    #vlajna #more #poezija #sloboda #obnova #ti Od potrebe, ne od sile na kamenu sjedim užeglom od sunca Kažeš , peče u momentu tražim Gdje su ti ruke? Pred očima mojim talasa se more, gledam niže Niže, s visine duboko je more. Zlaćaju se talasi Okupani…

    Vlajna20. april · 1 min čitanja

    5900

  3. Poezija

    katalog neostvarene nježnosti

    na početku je bio jastuk mekan, gotovo neprimjetan među stvarima koje se podrazumjevaju proljeće je otpočelo pod prinudom u sobama đe jastuci mijenjaju oblik pod glavama koje ne ostaju ….. češemo se ramenima svakog dana u ritmu nametnutih susreta u prolazu ostavljamo tragove kao udubljenja…

    kanashh12. april · 1 min čitanja

    5950

  4. Čitaonica

    Iza reči

    Samo sa autorskim izdanjem možeš da se igraš igrice uzimala — davala. Kada odneseš, pa vratiš knjige iz knjižare, pošto odležiš na njima (ništa nije sličnije delirijum tremensu od spavanja na krevetu od sopstvenih slova), sledi cepanje. Iscrpljujuće cepanje svakog lista dok sediš na kuhinjskom…

    Amnezija6. april · 6 min čitanja

    5900

  5. Poezija

    Ptice

    Da li želiš da odem od tebe? Samo reci i neće me više biti. Prestaću da plačem kada sunce se ugasi i kada se kiša pretvori u dugu. Želiš li da ne budem više tu? Ja to ne mogu. Previše je reči ostalo nedorečeno i…

    Nefertiti896. april · 1 min čitanja

    5900

  6. Poezija

    pitanje bogu kojeg nema

    pred put uvijek bivam emotivna ali tada nisam znala da ću putovati u prazninu hladnoća mi se uvukla u svaku poru a bog je, kažu, sve to gledao te noći spavala sam kod prijatelja koji nisu znali da se kuće prazne i kad nisi u…

    kanashh31. mart · 1 min čitanja

    5990

  7. Poezija

    Tragovi

    Kada je trebao da bude dan bila je noć. I svet je bio malen kao zrno peska. Kada je trebalo da živim ja sam tražila tebe. U svakoj ulici, u svakoj kišnoj noći. Kada je trebao da bude maj, bio je novembar i sve moje…

    Nefertiti8913. mart · 1 min čitanja

    5920

  8. Čitaonica

    U kostima

    Pristajem na dim. Da me otruje. Na jeziku pepeo, mokar i gorak. Seče. Otvaram usta. Dah ne traži put. U plućima nešto što nije moje. Ne skrivam lice. Gorčina mi puni grlo. Gutam je. Pritiska. Ne izlazi. U kostima. Ostaje. Kost nema glas.

    Sanja Todorovic1. mart · 1 min čitanja

    5960

  9. Kratke priče

    Čobanica

    Zrnca prašine lagano plešu pod zracima sunca. Budi je svetlost koja prodire kroz prozor, čavrljanje vrabaca, prohladni jutarnji vetar i miris cveća. U kuhinji na stolu čekaju je vrući uštipci posuti kristal šećerom, lepljivi i masni, i bela kafa spremljena sa tog jutra pomuženim mlekom…

    Sanjine price14. februar · 3 min čitanja

    5910

  10. Kratke priče

    Čudovište iz Loh Nesa

    Deda Laličin vinograd bio je okružen drugim vinogradima i voćnjacima koji su se blago spuštali prema ritu i obali Tamiša. Ukraj vinograda, na početku rita, napola izvučen na obalu, iz trske je virio čamac privezan za stablo jednog od tri jablana.

    Dusan Genc9. februar · 6 min čitanja

    5900

  11. Poezija

    Svedok ~ Pozdravite moga tatu

    Svedok „Kada si prestala da se smeješ?”, upitala me je majka jedne večeri. Zastala sam i počela da se preispitujem. „Hm, zar sam prestala?” Usledilo je pitanje na pitanje. „Da”, počela je i ona da se preispituje kada je to moglo da bude… Kaže da…

    Margareta Mudra27. januar · 2 min čitanja

    5952

  12. Esej

    Вештачка интелигенција и синтеза свести

    Иако се чини да је свест сада свуда, да протиче кроз мреже, кроз системе, кроз алгоритме, она и даље има само једно место у ком се прелама у смисао. То место је човек. Он ту не стоји као центар света, него као тачка одговорности — онај који може да каже шта разуме и прихвата, шта га мења, а шта удаљава.

    Ilija Saula27. jul · 4 min čitanja

    5800

Aktuelni konkursi za pisce

Svi konkursi