Pitanje
Koža, pa kost, pa meso
U mesu ti – ništa posebno
osrednji skup
crno-sivih misli.
Iznad tebe kosa
uglavnom mrtva.
Ispod tebe tijelo
uglavnom živo.
Oko tebe…
Oko tebe
taštine, smrada, gnjileži…
dovoljno da izgubiš i to malo razuma…
Zatvoren, okružen, pritisnut…
gdje ćeš? Gdje?
U snove?
Tamo je – sjećaš li se? –
nekada bilo svjetla…
Kako ti se dopao tekst?

Alex Chilton
Pogledati stihove.
- tekstova
- 29
- čitanja
- 651
- reakcija
- 11
- komentara
- 2
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Vježba sroka
iz mrazne zemlje vine se sjen pruži se hitro, preko boka da hladnu zebnju, da sav stud njen rasije dušom gdje bol duboka je – jerbo teška duša lak je plijen – i da zamrači bjelinu oka što šalje pogled ka smrti lijen i tako…
500
Luk
u stih mi uđeš, nježna i čista i vidim jasno, već otprve: sva je ljepota teksasa ništa spram luka tvoje te obrve na istih ruža trnje smo stali taj vrt se, znadeš, teško plijevi ja bih te vječno ljubio, ali suha je usna na kraju…
300

NOKTI
Proučavao je njenu kožu i njenu dušu. Došao je da joj pomogne da se uguši u ćutanju. Konačno je popustila. Gotovo je preminula jednog, po mnogo čemu nebitnog, jutra. Decenije bezumlja učiniše smrt prihvatljivom. Samo joj se mačka osetila ugroženom. Ogrebala je britko naoštrenim noktima.…
Put kroz strah
Put kroz strah Bojim se promašene ljubavi. Bojim se lažnih obećanja. Bojim se smernica pogrešnih. Bojim svoje se ljubomore. Bojim se reći "volim te". Bojim se tajnog plamena. Bojim se svih tih povreda. Bojim se krenuti ispočetka. Bojim se ponovnog gubitka.
STEPENICE
Ostalo ti je nekoliko nedelja do odmora Pustinjski vetar, more, pesak Samo da izdržim do Tunisa, kažeš Obuci mantil, pacijenti čekaju Hodaj! To su samo stepenice Na radnom mestu si — diši! Sve će biti u redu, imaš tek nešto vode u plućima Tvoj avion…