Možemo imati sve, a opet biti najsiromašniji ljudi na svijetu.
I milione dolara,
Eura, maraka
Možemo imati,
A da smo opet najsiromašniji na svijetu.
Možda nikad nećemo shvatiti
Da su neke naočito jeftine stvari skupe
Možda i ne želimo,
Ko će ga znati.
Možemo imati novce, vile, jahte i bazene
Avione, satove i lažni osmjeh na licu.
No, tad nam postaju jeftine stvari preskupe.
Gle li čuda tog.
Jeftine stvari poput sreće,
Oprosta, milosti, ljubavi
Jer u svim tim milionima,
Zaboravimo na najjeftinije.
Možda baš nam milost dokusuri,
Možda baš nam oprosta zatreba,
Možda baš ljubav nas ubije.
Jer nekad je teško i oprostiti,
A to ne može svako.
Nekad imamo sve,
A roditelje nemamo.
Nemamo nježne ruke naše majke,
Nemamo glas našeg oca,
Jer nas je udarila u glavu,
Sva ta skupoća.
Možda imamo drama dobro auto,
Ali ne dajemo eure u kutijicu pomoći,
Možda imamo predobru jahtu,
Ali ne znamo osjećaj milosti.
Na kraju, možda i shvatimo da smo imali sve i bez novca,
Ali smo sebe uništili,
Zahvaljujući sjaju dijamanata.
(Tekst je ranije objavljen na portalu Plenum.ba, sva prava zadržava autor i Plenum)









Ostavite odgovor