Sama

i tako cesta je cesta
dok nije dom
a rana je rana
dok nije tron
na koji se penješ
kad uspehe meriš po tome koliko patiš
i toliko vrediš koliko plačeš
jer ko se nikad nije mučio
taj nije ništa ni postigao
Slava je slava
a grad bez imena niko ne pamti
tvrđavu nepokorenu niko ne može da shvati
zašto se onda naziva tvrđavom uopšte
kada nije vredna
i ko sam ja
vozač bez sedla
kauboj bez biča
mornar bez sidra
najsjajniji metal nemetala
u pokušaju da sija
u albumu slika obično polaroid ne stoji
kao što meni ne stoji
sama
Kako ti se dopao tekst?

Kristina Pivaš
Pivaš Kristina (1998, Beograd) apsolventkinja je logopedije. Piše poeziju i kratku prozu. Njene pesme objavljivane su u časopisima Šraf, Književne vertikale (33/34), kao i u zbirkama Beogradski krug kredom (br. 26 i 29), Poezija vinom obojena i Haos ožiljaka – 100…
- tekstova
- 21
- čitanja
- 677
- reakcija
- 17
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Koren
moj rečni tok misli ne može nijedna brana da preusmeri da skrenem pogled sa tvog kaputa i dlanova da ne maštam o tome koji je nivo temperature ispod tvog jorgana i kako ti miriše kosa kada se tek probudiš na koju nozdrvu osetiš dah proletnjeg…
1000
Naše vreme
Ni retrogradni merkur Moj mars u lavu Nijedan mladi mesec Nije mogao da me pripremi Da je moja smrt tvoj povratak Iako sam znala da možda tek U nekom drugom životu je Naše vreme Ja sam najhrabrija osoba koju poznajem Nakon prvog puta ja se…
Слани дани
шта ми то причају други што исправљају криве Дрине док чаме и гледају туђе жене спомињу неке „безњенице“ а они нису имали дане без тебе не знају како је то када те срећем само по аутобуским станицама чини ми се знала сам те а сада…
NOKTI
Proučavao je njenu kožu i njenu dušu. Došao je da joj pomogne da se uguši u ćutanju. Konačno je popustila. Gotovo je preminula jednog, po mnogo čemu nebitnog, jutra. Decenije bezumlja učiniše smrt prihvatljivom. Samo joj se mačka osetila ugroženom. Ogrebala je britko naoštrenim noktima.…
Put kroz strah
Put kroz strah Bojim se promašene ljubavi. Bojim se lažnih obećanja. Bojim se smernica pogrešnih. Bojim svoje se ljubomore. Bojim se reći "volim te". Bojim se tajnog plamena. Bojim se svih tih povreda. Bojim se krenuti ispočetka. Bojim se ponovnog gubitka.
STEPENICE
Ostalo ti je nekoliko nedelja do odmora Pustinjski vetar, more, pesak Samo da izdržim do Tunisa, kažeš Obuci mantil, pacijenti čekaju Hodaj! To su samo stepenice Na radnom mestu si — diši! Sve će biti u redu, imaš tek nešto vode u plućima Tvoj avion…