Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Sama

i tako cesta je cesta

dok nije dom

a rana je rana

dok nije tron

na koji se penješ

kad uspehe meriš po tome koliko patiš

i toliko vrediš koliko plačeš

jer ko se nikad nije mučio

taj nije ništa ni postigao

Slava je slava

a grad bez imena niko ne pamti

tvrđavu nepokorenu niko ne može da shvati

zašto se onda naziva tvrđavom uopšte

kada nije vredna

i ko sam ja

vozač bez sedla

kauboj bez biča

mornar bez sidra

najsjajniji metal nemetala

u pokušaju da sija

u albumu slika obično polaroid ne stoji

kao što meni ne stoji

sama

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Kristina Pivaš

Beograd

Pivaš Kristina (1998, Beograd) apsolventkinja je logopedije. Piše poeziju i kratku prozu. Njene pesme objavljivane su u časopisima Šraf, Književne vertikale (33/34), kao i u zbirkama Beogradski krug kredom (br. 26 i 29), Poezija vinom obojena i Haos ožiljaka – 100…

tekstova
21
čitanja
677
reakcija
17
komentara
0
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    Koren

    moj rečni tok misli ne može nijedna brana da preusmeri da skrenem pogled sa tvog kaputa i dlanova da ne maštam o tome koji je nivo temperature ispod tvog jorgana i kako ti miriše kosa kada se tek probudiš na koju nozdrvu osetiš dah proletnjeg…

    Kristina Pivaš10. novembar · 1 min čitanja

    1000

    Poezija

    Naše vreme

    Ni retrogradni merkur Moj mars u lavu Nijedan mladi mesec Nije mogao da me pripremi Da je moja smrt tvoj povratak Iako sam znala da možda tek U nekom drugom životu je Naše vreme Ja sam najhrabrija osoba koju poznajem Nakon prvog puta ja se…

    Kristina Pivaš4. novembar · 1 min čitanja

    500

    Poezija

    Слани дани

    шта ми то причају други што исправљају криве Дрине док чаме и гледају туђе жене спомињу неке „безњенице“ а они нису имали дане без тебе не знају како је то када те срећем само по аутобуским станицама чини ми се знала сам те а сада…

    Kristina Pivaš30. oktobar · 1 min čitanja

    710

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    NOKTI

    Proučavao je njenu kožu i njenu dušu. Došao je da joj pomogne da se uguši u ćutanju. Konačno je popustila. Gotovo je preminula jednog, po mnogo čemu nebitnog, jutra. Decenije bezumlja učiniše smrt prihvatljivom. Samo joj se mačka osetila ugroženom. Ogrebala je britko naoštrenim noktima.…

    Slavica Trajković16. novembar · 1 min čitanja

    3700

    Poezija

    Put kroz strah

    Put kroz strah Bojim se promašene ljubavi. Bojim se lažnih obećanja. Bojim se smernica pogrešnih. Bojim svoje se ljubomore. Bojim se reći "volim te". Bojim se tajnog plamena. Bojim se svih tih povreda. Bojim se krenuti ispočetka. Bojim se ponovnog gubitka.

    Lemana Lekpek16. novembar · 1 min čitanja

    500

    Poezija

    STEPENICE

    Ostalo ti je nekoliko nedelja do odmora Pustinjski vetar, more, pesak Samo da izdržim do Tunisa, kažeš Obuci mantil, pacijenti čekaju Hodaj! To su samo stepenice Na radnom mestu si — diši! Sve će biti u redu, imaš tek nešto vode u plućima Tvoj avion…

    Slavica Trajković16. novembar · 1 min čitanja

    3300

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi