Koren
moj rečni tok misli ne može nijedna
brana da preusmeri
da skrenem pogled sa tvog kaputa i dlanova
da ne maštam o tome koji je nivo
temperature ispod tvog jorgana
i kako ti miriše kosa kada se tek probudiš
na koju nozdrvu osetiš dah proletnjeg vazduha
tvom osmehu nijedan stih nije dovoljan
na kapcima su ti ostali urezani tragovi usana
u snovima su po meni razlivene boje
mesečevih mena
blizanačkih promena
što se u jutro krhko prelomi
ali nikad ne zaboravi
svetlost koja se zadržava na vratu
svaka trepavica što ti padne s lica
koren je moje sreće
one ne znaju da je moj dan počeo
onda kada si otvorio oči
Kako ti se dopao tekst?

Kristina Pivaš
Pivaš Kristina (1998, Beograd) apsolventkinja je logopedije. Piše poeziju i kratku prozu. Njene pesme objavljivane su u časopisima Šraf, Književne vertikale (33/34), kao i u zbirkama Beogradski krug kredom (br. 26 i 29), Poezija vinom obojena i Haos ožiljaka – 100…
- tekstova
- 21
- čitanja
- 684
- reakcija
- 17
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Naše vreme
Ni retrogradni merkur Moj mars u lavu Nijedan mladi mesec Nije mogao da me pripremi Da je moja smrt tvoj povratak Iako sam znala da možda tek U nekom drugom životu je Naše vreme Ja sam najhrabrija osoba koju poznajem Nakon prvog puta ja se…
Слани дани
шта ми то причају други што исправљају криве Дрине док чаме и гледају туђе жене спомињу неке „безњенице“ а они нису имали дане без тебе не знају како је то када те срећем само по аутобуским станицама чини ми се знала сам те а сада…
Tišina između gutljaja
Dosada mi stiska grudi, kao čaša koju držiš predugo Znaš li koliko njih bi želelo da se budi u istim snovima gde si ti zaspao A ja sam birala tvoje nesanice, kao vino koje ne prija dok opija Bolela sam te dok sam pila, volela…
Prazni svjetovi
Mislila sam da volim tišinu, da me liječi poslije tebe, da sam pronašla novi smisao, neke nove svjetove. Mislila sam da me liječe tuđe usne, tuđi dodiri, da smo stvorili sve iz iskona i da sam se vratila sebi. Ali lažem sebe, sve vas, tišinu…
800
Sedam godina posle
SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…
600