Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Prazni svjetovi

Mislila sam

da volim tišinu,

da me liječi

poslije tebe,

da sam pronašla

novi smisao,

neke nove svjetove.

Mislila sam

da me liječe

tuđe usne,

tuđi dodiri,

da smo stvorili

sve iz iskona

i da sam se

vratila sebi.

Ali lažem

sebe,

sve vas,

tišinu

i njih.

Ne podnosim je.

Plaši me

da ne postane

moja konačnost.

Guši me

bol u grudima,

izdaje

moje laži.

Ne podnosim ni njih,

tuđe usne,

tuđe dodire.

Želim ih,

ali me bole.

Boli sve

što nisi ti.

Plaše me

svi ovi prazni svjetovi,

sva tišina

i pustoš

koju sam voljela.

Sad me guši.

Ne znam kako

da živim u svemu tome

kad više ne postojim.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Maya Elara

Sarajevo

Pišem pod pseudonimom Maya Elara. Godinama se profesionalno bavim jezikom i riječima, radeći kao lektor i fonetičar. Poezija je moj prostor slobodnijeg izražavanja, unutrašnjeg osluškivanja i traganja za smislom. U svojim pjesmama istražujem tišinu, sjećanja, čežnju,…

tekstova
16
čitanja
165
reakcija
5
komentara
0
deljenja
38
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    I vječnost je kratka

    Tvoja sam od onoga dana kada si odlučio da mi šapneš svoje postojanje, otkriješ najskrivenije tajne, zarobiš čežnje, zaposjedneš snove. I niko ne razumije tu našu ljubav, tu našu ispunjenu čežnju, predavanje u samoći, želju sve veću, nezasitu. Želju da znam svaki tvoj damar, želju…

    Maya Elara21. novembar · 1 min čitanja

    910

    Poezija

    Dok god koračam

    Možda sad i ne znam koji je moj put. Možda tek učim da koračam. Dok god idem naprijed, ima nade da ga pronađem, da ga prepoznam. Možda je i to već napredak – jer koračam...

    Maya Elara20. novembar · 1 min čitanja

    400

    Poezija

    Kad te najviše nemam

    Zašto smo se sreli u ovim pustim svjetovima, proživljenim, potrošenim? Zašto smo se sreli ako je naše sunce pregorjelo, ako naša mora teku suprotno od nas? Nema tog svijeta za naš san, za dodir neugašenog neba. Ne znam šta život želi od nas kada nas…

    Maya Elara19. novembar · 1 min čitanja

    700

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    Бикавац

    Застала сам ту гдје се сјећања роје и гледам јесење се разлијевају боје на брду на коме моје мисли плове негдје у прошлост што ме често зове да успут макар до хладњака свратим, да звуке гитаре стиховима пратим испод крошњи што цијело небо носе на…

    Viktorija22. novembar · 1 min čitanja

    300

    Poezija

    Sedam godina posle

    SEDAM GODINA POSLE Sedam godina je dugo vreme da čovek čeka da mu se vrati život. Dovoljno dugo da zaboravi kako izgleda jutro bez grča u stomaku, kako se diše bez kamena na grudima, kako izgleda dan u kojem telefon ne može da donese lošu…

    Jelena Mitic21. novembar · 1 min čitanja

    600

    Poezija

    STVARNOST

    Na putu između dva oblutka čitavo more... Na Plavoj planeti život se rađa i kad ga ne vidimo. Mi smo samo predah između juče i sutra, mali, neprimetni val slučajno rođen u opštoj zbrci. Na putu između dva oblačka čitavo nebo... Ni ne slutimo da…

    Nadanje21. novembar · 1 min čitanja

    2832

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi