Krupan neki sneg.
Pahuljice su bile retke,
ali poput malih grudvi.
Nebo tamno.
Slutilo je na veliki sneg.
Duvao je hladan vetar.
Tada sam te ugledao.
Hodala si užurbano
u dugačkom mantilu.
Rukom si pridržavala kapuljaču i
borila se sa vetrom koji se
igrao pramenovima tvoje kose.
Bila si namrštena poput devojčice,
jer nije sve bilo po tvome.
Zaljubih se u sekundi.
U tvoje prkosno stisnute usne…
U rešenost u tvojim očima…
U gracioznost kojom si hodala
u tom neobičnom danu…
Vetar ti nije mogao ništa.
Ogromne pahulje su
te samo ulepšale.
Hladnoća je samo pojačala
sjaj u tvojim očima.
Osetih tvoj miris kada si prolazila.
Poželeh da sam pahulja i
da te barem na tren ulepšam.
Vetar je duvao kroz mene,
kao da me nema.
I nije me više ni bilo.










Ostavite odgovor