Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Kiša pepela

PREDGOVOR

Pitam se kako je vama, koliko je teško nositi teret koji vam je nametnut, a ne koji ste same izabrale. Boli me sve to što se dešava. Potrebne ste svetu žive i zdrave. Vi ste vazduh za naše snove.

KIŠA PEPELA

Ležiš na prljavom krevetu

Mračne sobe

Oči ti bele

Trepavice teške

Ruke se bore

Nestaje deo tebe

Ne vidiš svoj osmeh

Pokušavaš da zadržiš

Ali telo krvari

Dereš se na glasove

Da prestanu da vrište

Koža neprestano steže

Plamen počinje da grize

Tiho jecaš

Ne sećaš se više lika majke

Gubiš lik u odrazu

Ispala si iz svoje bajke

Gledaš ka nebu

Nestaje sjaj u vazduhu

Vatra u mesečini

Zvezde gore

Nebo pada dole

Ukrali su te sa praga

Povredili telo tvoje

Zapalili kuću

Sad se gušiš

Pluća gore

Nemaš glas

Sve su ti oduzeli

Kad dolazi kraj?

Sve je postalo

Istinita laž

Pusti kišu pepela po telu

Otvori grob da zasijaš

Vetar klizi po čelu

Kroz vetrove pošalji svoj glas

Negde u daljini

Majka te čuje

Moli Boga, da znaš

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Uroš Šarac

Beograd

Autor sam poezije iz Beograda. Pišem od školskih dana, a kroz liriku istražujem ljudsku prirodu, unutrašnje borbe, ljubav i društvo. Moje pisanje oslanja se na snažne emocije, slikovit jezik i lična iskustva. Verujem da poezija može da pruži glas onome što često ostaje…

tekstova
3
čitanja
173
reakcija
11
komentara
4
deljenja
6
02

Komentari

  1. Sara P17. novembar

    Vauv, kako emotivna pesma, u srce me udarila❤️

  2. Uroš Šarac17. novembar

    Hvala ti ❤️

Librum bilten

Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

01

Još od ovog pisca

Svi tekstovi
Poezija

Suze

Kad bi zvezde pričale Mesec bi plakao Nebo pozelenelo Dah Srce Plač Na stotine majki što plaču Ko će sinove da im dovede na ručak? Posvađanu braću Ali ne čuju uzdah I? Hrizanteme ćute u tišini Voda se guši Ceo svet se dimi Plamen Razum…

Uroš Šarac31. oktobar · 1 min čitanja

4510

Poezija

Čovek prekoputa

Misliš da sam ovo ja? Zar sam birao da budem ovakav? Ovo je samo moja senka Jutros sam stavio drugu masku Svemir me je ispljunuo i postao sam greška Praviš se da vidiš šta svaki moj korak znači Al' čitaš znake pored puta Šta vidiš…

Uroš Šarac28. oktobar · 1 min čitanja

8772

02

Slično: Poezija

Cela rubrika
Poezija

❤️ TAMO GDJE ME SRCE PREPOZNAJE❤️

TAMO GDJE ME SRCE PREPOZNAJE Postoji mjesto koje nema ime, a u njemu moje najljepše zore svanu, gdje srce zaboravi sve svoje zime, kad dvije ruke nježno ga obgrle i stanu. Postoji pogled što kroz dušu prođe, bez ijedne riječi sve o meni zna, i…

Zvončica22. novembar · 1 min čitanja

400

Poezija

KUDA IDEŠ

KUDA IDEŠ Kuda ideš slučajni prolazniče, Znaju li se tvoje staze Je l' Bog svjedok tvoje priče Ili sumnje po njoj gaze ? Da l'se psuje Viša sila Tuče l' bilo Ništavila, Il' u glavi Niče kliče : "On je mrtav..." Prolazniče. Zameten u zebnji,…

Siniša Ivetić22. novembar · 1 min čitanja

400

Poezija

Бикавац

Застала сам ту гдје се сјећања роје и гледам јесење се разлијевају боје на брду на коме моје мисли плове негдје у прошлост што ме често зове да успут макар до хладњака свратим, да звуке гитаре стиховима пратим испод крошњи што цијело небо носе на…

Viktorija22. novembar · 1 min čitanja

1700

Aktuelni konkursi za pisce

Svi konkursi