Moje srce

Kad mi jutro tvoje ime šapne,

znam da nisam nikad sama…

jer negdje između prvog zraka sunca

i posljednje misli prije sna,

ti uvijek pronađeš put do mene. ❤️

I dok dan polako otvara oči,

ja te nosim u svojim mislima,

kao najnježniju tajnu

koju čuvam samo za sebe.

Nekad mi je dovoljan samo jedan osmijeh tvoj

da cijeli dan dobije drugačiju boju.

Jedna tvoja riječ

da mi srce zatreperi.

Jedan tvoj „ljubavi“

da zaboravim koliko mi ponekad nedostaješ.

A kad mi se učini da si predaleko,

zatvorim oči…

i zamislim da si tu.

Da me privučeš sebi,

da spustim glavu na tvoje rame

i samo ostanem tako,

bez pitanja, bez vremena, bez svijeta.

Jer možda ne mogu uvijek biti kraj tebe,

ali si ti nekako uvijek kraj mene.

U svakom jutru.

U svakom uzdahu.

U svakom osmijehu koji mi pobjegne kad pomislim na tebe.

Kad mi jutro tvoje ime šapne,

znam da nisam nikad sama…

jer moje srce već odavno zna

gdje pripada njegov najljepši mir. ❤️