Ti si duša moje duše

TI SI DUŠA MOJE DUŠE ❤️

Ti si duša moje duše,

najnježniji dio mene,

ti si ljubav koja traje

i kad život dane mijenja,

i kad vrijeme dalje krene.

Ti si otkucaj mog srca,

svaka čežnja, svaki san,

ti si razlog što se smiješim

kad se budim u novi dan.

Ti si uzdah što se otme

iz dubine mojih grudi,

ti si sreća što me nježno

svakog novog jutra budi.

Ti si sjaj u mojim očima,

moja zvijezda usred noći,

ti si onaj kome misli

i bez pitanja žele poći.

Ti si mir što dušu grije,

moje sunce poslije kiše,

i što vrijeme dalje teče,

moje srce voli te sve više.

Kad me tvoje ruke grle,

ja bih vrijeme zaustavila,

svaku sekundu kraj tebe

u najljepšu vječnost pretvorila.

Kad na tvoje grudi legnem,

pa mi kapci tiho klonu,

sve što postoji izvan nas

nestane u jednom trenu.

A kad osjetim tvoju ruku

kako nježno kosu dira,

moja duša tada pronađe

ono malo svog svemira.

I dok tako pored tebe

moje srce spokojno diše,

poželim da taj trenutak

potraje bar malo više.

Ti si moje malo „još malo“,

moja čežnja, moje milo,

ti si sve ono najljepše

što se mome srcu zbilo.

I kad dođe čas rastanka,

kad se naše ruke dijele,

moje oči još te traže,

a misli bi s tobom htjele.

Ne zato što mi nije dosta

svih poljubaca što mi daješ,

već zato što svakim novim

u mom srcu dublje traješ.

Ponekad se tiho pitam

kako sam te zavoljela toliko,

kako si mi postao sve bliži,

kako mi je srce uz tvoje priraslo.

A odgovor mi duša šapne

dok mi osmijeh lice krasi:

„Ne traži razlog ovoj sreći,

samo je u srcu spasi.“

Jer nije ljubav samo reći

da mi mnogo značiš ti,

ljubav je kad i u tišini

moje srce tebe osjeti.

Ljubav je kad tvoje ime

u meni nježno zatreperi,

kad od hiljadu misli

srce baš tebe odabere.

Ljubav je kad tvoje oči

u mojima pronađu sjaj,

kad mi jedan tvoj zagrljaj

postane najljepši mali raj.

I znaš li, ljubavi, šta bih htjela

kad bi želje mogle da se broje?

Da ti samo jednom pokažem

koliko te voli srce moje.

Da zaviriš u moju dušu,

tamo gdje se osjećaji kriju,

da vidiš kako tvoje ime

i moje najtiše misli griju.

Da osjetiš koliko nježnosti

u meni za tebe postoji,

koliko se malih sreća

u jednom tvom osmijehu spoji.

Ne bih ti tražila obećanja,

ni da mi pokloniš cio svijet,

samo bih ti rekla: „Zagrli me,

pa nek tako prođe još jedan tren.“

Jer meni nisu potrebna čuda,

ni zvijezde skinute s neba,

meni je tvoja nježna blizina

ono što srcu najviše treba.

A kad nas godine jednom dotaknu,

kad nam vrijeme promijeni lice,

voljela bih da u tvome srcu

još živi nježnost tvoje malene.

Da se sjetiš mojih očiju,

mog osmijeha kad te ugledam,

i koliko sam puta poželjela

da te samo još malo gledam.

Da se sjetiš kako sam ti

na grudi glavu spuštala,

kako sam u tvome zagrljaju

svaku brigu zaboravljala.

I ako me nekad tiho pitaš

šta si meni u životu bio,

ja ću ti prići sasvim blizu,

da bi svaku riječ osjetio.

Neću govoriti o velikim stvarima,

ni o svemu što vrijeme odnese,

samo ću ti ruku na srce staviti,

da ti ono ljubav prenese.

Pa ću šapnuti, sasvim tiho,

dok mi oči od nježnosti sjaje:

„Ti si duša moje duše,

ljubav koja u meni traje.

Ti si otkucaj srca mog,

moj najdraži, najnježniji san,

ti si uzdah što se iz grudi otme

i osmijeh što mi uljepša dan.

Ti si ono što se ne objašnjava,

što se samo duboko osjeti,

ti si čovjek kojeg će moje srce

u svakom svom otkucaju voljeti.

I kad mi riječi jednom zastanu,

kad ne budem znala šta da kažem,

samo me privuci na svoje grudi,

da ti ljubav zagrljajem pokažem.

Jer možda nikad neću umjeti

svu ovu ljubav u stihove sliti,

ali jedno znam, Anđelak moj…

dok god moje srce bude kucalo,

u njemu će posebno mjesto tvoje biti.