Serija · 2 delova · oko 2 min čitanja · u toku
MIRIS SEĆANJA
Poezija koja je ostala iza mene kada sam se otisnula van granica svoje zemlje i svega što sam poznavala. Nije bilo mesta za nju u spakovanom koferu, jer bi otežala odlazak (ili ostanak). Nakon vremenske distance vraćam joj se gledajući u ono kako je bilo, i šta sam ja tada bila, a više možda nisam, ili ipak jesam a da toga nisam ni svesna...

- 1VEČE
Šta mi vredi tišina kada mraka nema… I osećam da drema sutra u tišini toj što se zove veče. A neko bezazleno reče: “Bože, kako su nesrećni ljudi!” I progutaću juče brzinom jutra da čekalo bi sutra u pukotini toj što zove se veče. A neko bezazleno reče: “Bo…
- 2MIR
MIR Kad izostavlja se hir a osmeh na usnama ostavlja neusiljen, dok u mraku svet useljen čuči, sebe samog muči.…
- 3Nastavak sledi