znaš,
tvoj poljubac me promijenio,
onog dana kada su obećanja bila velika,
a očekivanja veoma mala,
onog dana kada se desio poljubac u čelo,
što bi se reklo ,
dok nas smrt ne rastavi,
izgleda da se desila iznenadna,
do nekle i apsurdna,
sve je stalo tog dana,
jer poljubac u čelo,
znači obećanje i dugovječnost,
od svih obećanja,
bilo je samo jedno,…
a to je neka ti je sretno s drugima,
a mene ostavi po strani i zauvek,
napusti,
napusti svaki dio mene kojim si hodila,
svaki dio mene koji se nadao,
i suludo vjerovao promjeni,
pusti da duša nađe mira,
negdje pod nekim,
krošnjama drveća ili u knjigama,
Simića, Šantića, Korjenića,
pusti da duša već jednom nadje mesto,
koje je nekada pripadalo tebi,
a od svih pripadanja mogu da kažem samo,
da je pripadalo tuzi, prašini i po kojem stihu,
koje sam nekada upućivao tebi…
Ostavite odgovor