Label Menu


Menu Item

Menu Item

Menu Item


Menu Item

Menu Item

Jazz pod krošnjama Zagreba

Lišće je već počelo padati sa stabala a dah u oblačićima pare pred mojim užurbanim koracima krenuo lebdjeti prema Maksimirskoj, kad sam je, krajičkom oka, primijetila. Zastala sam, no samo na moment i produžila. Znala sam da bi me izgrlila, ponudila da joj se pridružim i prepričala mi što je nova, no nisam joj htjela…


Lišće je već počelo padati sa stabala a dah u oblačićima pare pred mojim užurbanim koracima krenuo lebdjeti prema Maksimirskoj, kad sam je, krajičkom oka, primijetila. Zastala sam, no samo na moment i produžila. Znala sam da bi me izgrlila, ponudila da joj se pridružim i prepričala mi što je nova, no nisam joj htjela remetiti spokoj.

Generacija smo, i naši susreti, odskora, sve su manje light diskusije a sve više slojevite rasprave o tome ko će, ah klišeja, naravno, ona što je neudata i nema djecu, ostati uz roditelje.

Gospođa Ana, njezina majka, uvjerena je da će joj, samo što nisu, unuci prispjeti iz Beča, ona ne shvaća da je nevjesta ni najmanje nije željna, ni njezinih besmislenih, dementnih trabunjanja ni njezinog nuđenja turske sa šećerom u kocki u nedogled.

I do onih u Švedskoj, šokovi dolaze s odgodom, da su joj već potrebne pelene jer se, čim kihne, upiša, da joj sklanjaju tablete jer ne razaznaje koja je za šta, da samo što nisu objavili nestanak kad su je promrzlu pronašli na Dolcu sa stručkom krizantema.

Odakle joj novac, mrtvo ladno priupitala ju je nećakinja, a tetka joj je na to, mrtvo ladno, poklopila.

Od onoga što ni prošli mjesec niste poslali, ostalo je prešućeno.

A dogovor je bio da joj pomognu, da iz bijelog svijeta kapne malo ali redovno, da joj olakšaju, da ne mora u treće smjene i prekovremene, da bude uz nju, majku svih njih, ako je zazove, da bude uz nju, što više, što duže, da je presvuče, mada još malo, ona neće znati presvlači li je kakova imigrantkinja ili njezino rođeno, kao što ne zna ni ona poremećana Švabica što je presvlače djeca dijaspore.

Jer, što je jedna doznaka naspram nalaza koji se njoj, neudatoj i bez djece, prvoj pružaju preko šaltera, naspram upućivanja na komisije i vještačenja, naspram plastičnih stolaca psihijatrije na kojima optimizam curi, kao pijesak u satu.

Zato se nisam zaustavila, zato da je ne zamaram tričarijama, zato da budem uljudna i ostavim je samu, da na uzdignutom podestu, kako i dolikuje, predahne uz čaj i jazz što se u čarobnim tonovima penje pod krošnje a potom prelijeva po pločnicima Vlaške.

 

 

 

 

 

 


Jedno reagovanje na na „Jazz pod krošnjama Zagreba“

  1. Librum avatar
    Librum

    Sjajno! Daj nam još tvoji priča 🙂

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Još objava. Možda će vas takođe zanimati.

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com