Toliko je ‘ladno
ovih dana
da sam poželio
da založim smederevac.
Pa ruke trljam
iznad caklenog lima
a unutra purlja.
Vidi se kroz rupicu.
Onda širom otvorim
škripava, bijela vratanca šporeta
i gusanim mašicama
izdignem teška vrata ložišta.
Pogledam hitro,
procijenim situaciju,
pa ubacim još suve bukovine
da gori najjače.
I bude mi malo lakše,
pa se namjestim u blizini
da malkice dremkam i
pazim da se ne zagasi.
Pleteni prsluk je preko bubrega
dok u peći glasno pucketa,
a unutrašnji osmijeh
namješta linoleum stvarnosti.










Ostavite odgovor