Kada budem imala kćerku
daću joj grumen zemlje i krila
krila da leti, nebu odleti
grumen da sleti kad god se sjeti
tu gdje je bila, gdje se rodila
Kada budem imala kćerku
pustiću je da trči bosa
po svakoj stazi gdje god je spazi
da smjelo trnje ko oblak gazi
pa sve do zvijezda, kraja kosmosa
Kada budem imala kćerku
na dar ću joj dati pile
da se namuči dok ne nauči
umire sve što stegnu obruči
ma kako nježne ruke joj bile
Kada budem imala kćerku
prišiću vjetar za njena veđa
kad se na burna mora otisne
da se ne plaši i kada kisne
sigurna da joj motrim na leđa
Ostavite odgovor