Negdje na početku našeg poznavanja, pričali smo o tom sladoledu kod Grka u Trebinju.
Između ostalog, rekli smo da ćemo to mjesto jednom posjetiti i probati taj sladoled konačno.
Od tada pa do danas, sudbina se poigrala i ona više nije dio života mog.
Ne znam ni kako je, ni gdje je.
Ono što znam jeste da se kajem i da je više volim i cijenim.
Ali prekasno.
Nekada smo maštali o zajedničkom odlasku u Trebinje i stvaranje uspomena u tom gradu.
Pogađate, u Trebinje sam išao bez nje.
Sladoled sam jeo bez nje.
Ostavite odgovor