Bela noć,
poruka ispisana flomasterom —
red svezaka, red olovaka.
Škola,
svet poezije, bilja, okrutnosti.
Dečak nikada nije zaboravio
kako je glasnim kricima zatražio
da igra svoju ulogu spavača.
Još ima vremena, pruži mi ruku.
Ne spominji glasove koji lutaju,
mračni i zli — slutim škripu vrata.
Otvoriću prozor,
desilo se nešto neočekivano.
Kao vojnik koji učestvuje
u žestokim bitkama,
moj sin govori.
(2005—2026, revidirana verzija)








Ostavite odgovor