O,ta bajka jutrašnjim „zabavnim“ novostima inspirisana.Dok kiša lije i drva za ogrijev pristižu…Kao u bajci, jer svaka bajka je bajka.Nešto je poremeti,nešto u pozitivno preobliči,tužni,srećni elementi, srećnog ili već kakvog kraja.Bajka o cipelicama…Cipelice od 20 miliona dolara,upućujuće futurističke cipelice.Cipelice The Moon Star Shoes,na kojima svjetlucaju dijamanti od 30 karata.Dio ovih cipelica čini komad argentinskog meteorita iz 1576. godine.Potpetica od čistog zlata.Dramatična.Moćna.Opasna.
Silna.Ubojita.Hm…Djeluje da je ipak sve drugačije postavljeno.Jer da je kako izgleda, cipelice se ne bi toliko svađale.Ne bi bile kao rogovi u vreći.Ne bi jedna drugoj vukovi bile.Jer na kraju,iza svega cipelica ponosno stoji.Gdje god začeprkaš, bliži,dalje,pradavna vremena cipelica stoji iza svega.Tu jabuku uvijek cipelica daje.Ta misteriozna kutija tajni…Pa, onamo gdje se sve po cipelici vodi…Loše raj..?Ćud cipelica…Od početka…Nekako sve na njenu prirodu u gro liči.Tamo gdje ona gazi,trava ne niče.Na štetu,a čast divnih cipelica,divnih cipelana.Zloupotrbu ostatka.Jer, ona jedino zna da sve bezglavo zapali i preobliči,lukavstvom, skrivenom prirodom,pa pokazivanjem pravog lica, iznenadi.Zle čini baci.Sve mi se čini da će iz svega ovoga da iskoči skrivena glavna cipelica iz svemirske letilice.Mjesec joj je mio.“Vidiš kako mjesec lopov…Nebom zvijezde tjera sjajne…“,eto ha…pjesmica ona kaže.A sa Suncem se razvela Svjetlost nepotrebna…Izgleda da se žestoko posvađala sa univerzumom,pa ona u naletu bijesa sve zavrti,zatruje dok on pokušava sve ispravno da postavili.Izgubila je kontrolu.Raspojasala u svoj svojoj prevrtljivoj prirodi.Sve bi da ima.Pa, ni to nije dovoljno.Sve da isproba.Da se pita,da kontroliše,eliminiše, mjenja,ukida.Uvodi svakojake novotarije.Samo da se nešto dešava, da nije dosadno.Pa, iako pođe po zlu, priznati neće…U bijesu udara na sve strane…Pošto je ta,ne ni taj, to, nekako mi sve na ovo liči.Ha…Glavna cipelica.Bilo je to kratka bajka,gdje je na kormilu bila cipelica…Bajka o cipelicama….
„Umjetnički izraz je individualan, kao i percepcija…Kao ideja,prikaz, projekcija široka…Iluzija i različito gledanje svakog pojedinačno.Pretpostavke drugih… Ajde prebaci na neki drugi kanal.Ideš li da kupiš one cipelice.“
„Evo prebacujem…Ha…Idem. Predivne su.Kao iz bajke.“
„Je li namjestila onog cipelana…oko onog pakao,raj…Ha…“
„Ha-ha…Neću ništa reći…svako
ispisuje svoj zaključak u različitim dimenzijama funkcionisanja, hodajućim cipelicama, cipelama…Ko si ti, ko sam ja, ko smo mi…Ha…Zbir koncentričnih krugova…
Hodajuća cipelica skupa ili jeftina, helikopterom donešena,pješice, dostavom službom,stvar je nebitna.“
„O,da…Dok ona konačno ne odluči, da pokaže svoje pravo lice cipelice.“
Do tada…letjeće kroz vrtloge svemira.“
„Bajkaaa…Ha-ha…Što bi rekao Pesoa-Obavještenja“….
LJK
Ostavite odgovor