Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Čitaonica

Anatomija marionete

Između zglobova i dlanaova konac.

Steže.

U njemu zgusnuto ono što više nisam.

Jedan potez i pozajmljen krv razdvaja moju kožu.

Crveni odsjaj u polutami.

Ne vičeš na mene.

Povlačiš konce.

Naglo.

Preciznija verzija besa.

Trzam se.

Telo kasni.

Kosa mi puni usta,kao da mi neko gura dokaze pod jezik.

Gutam reči.

Zamršene.

Marioneta plače, neko kaže.

A ja osećam kako ti stisak popušta.

Spuštam čelo na hladan pod.

Oči posmatraju rupe u zemlji.

Dišem, iako je srce stalo.

Šakama prikuplkaš konce.

Sa obrva ti kaplje mrak.

Zabacuješ ramena, podižeš me.

Krv pršti,kao da je slikar naglo sklonio ruku.

Kravata zaprljana.

Prstima napipavaš čvor, kao puls.

Konci zatežu.

Prilazim i sakupljam tragove sebe.

Da niko ne vidi da još postojim u tebi.

Krv se steže.

Stružem je noktima.

Odguruješ me.

Lakše me podnosiš iz daljine.

Moja tišina te umiruje.

U čaši se lomi viski.

Na površini se ogleda moja crvena haljina.

Ljudi govore.

Soba ravnodušna.

Udišem vazduh što smrdi na cigarete i skupe parfeme.

Glasovi prave rupe u refrenu.

Ono što osećam nije bol, već otisak.

Ako čuješ vrisak, neće biti iz mog grla.

Po koži mi kao osip puze reči.

Mešaju se svetlo i krv, kao na lošoj fotografiji.

Govorim telom, jer usana više nemam.

Okrećeš glavu.

Konac sa zglobova spada.

Leže mi pod stopala.

Marioneta se gasi.

Ukočenim prstima joj pokazujem mesto gde prestaje potreba za njom.

Utrnulo telo i vlažna zemlja.

Zagrljaj.

Uzimam čašu oslobođenim rukama.

Prinosim usnama.

Dodirujem.

Na staklu ostaje crveni ruž.

Ne ispijam.

U obraze mi se vraća boja.

Tišina u meni čeka.

Ne žurim.

Ali joj više ne dajem zadatke.

Klizim ti sa dlana.

Prevelika sam da bi me obuhvatio.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Sanja Todorovic

Sanja Todorovic u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Blog.

tekstova
13
čitanja
776
reakcija
60
komentara
6
deljenja
0
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Čitaonica

    Ne tražim te od Boga

    Ne tražim te među senkama na svetlu ekrana u prašnjavim letnjim zorama. Ne tražim te u kapi vina na donjoj usni. Nema te na mojim platnima. Ne hodam tvojom ulicom. Ne pišem ti stihove. Ne osvrćem se kada neko izgovori tvoje ime. Ne tražim tvoju…

    Sanja Todorovic28. avgust · 1 min čitanja

    6652

    Poezija

    Kasnim u ono što je već počelo

    18 : 03 Kasnim u ono što je već počelo. Večito me nešto povuče za nadlakticu ili mi se zaglavi štikla u betonskom procepu. A nekada se jednostavno spotaknem o minute. Zbunjuje me ono što treba da me drži. Kafić je skučen. Stolovi naslagani jedan…

    Sanja Todorovic16. april · 2 min čitanja

    6840

    Poezija

    Rame

    Između njenih prstiju i kože- tvoj poljubac. Reči joj se spotiču preko usana. Padaju po mojim ključnim kostima kao ekseri. Ne umem više da udahnem. Tišina između nas. Škripi. Zenice raširene. Zgusnuto, otežalo. Sve puca. Na njenom ramenu. Sklanja crnu kosu. Savija glavu kao da…

    Sanja Todorovic29. mart · 1 min čitanja

    7360

    02

    Slično: Čitaonica

    Cela rubrika
    Čitaonica

    Dečje kućice

    Sećam se torti od zemlje koje smo pravile u našim dečjim kućicama na travi Ponekad su nam davali staru ćebad da na njima uspavljujemo lutke i nižemo naše sudove — okrnjene tačne i šolje Tvoj imaginarni muž vraćao se sa posla dok je moj uglavnom…

    Slavica Trajković14. novembar · 1 min čitanja

    1110

    Čitaonica

    Usisavanje

    On drži staklenu kuglu. Trese je. Sneg pada. Gleda me. Kaže: „Ti si hrabra.“ Nisam. Samo sam zauzeta. Moram da zatvorim vrata pre nego što ti uđeš. Ali vrata ostaju otvorena. Uključujem usisivač. To je najglasnija stvar koju mogu da kažem. Usisavam paučinu tako jako…

    Slavica Trajković13. novembar · 1 min čitanja

    1000

    Čitaonica

    Još jedan pokušaj...

    Koliko puta čovek počinje život iz početka, nadajući se da će ovaj put biti bolji od prethodnog? A koliko puta uopšte ne bira novi početak, nego mu život samo preseče pravac i okrene ga u smeru koji nije tražio? Kidaš delove sebe da bi od…

    martinmarkovic6. novembar · 2 min čitanja

    600

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi