Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Društvo

Nemoć u nama

Čovekovo ćutanje i povlačenje pred ljudskim talogom je u domenu mudrosti, a u samom hrišćanstvu, čovek koji ne odgovori na uvredu smatra se vitezom.

Gore navedeno zvuči milozvučno i vredi u pisanom obliku kao zagubljeni antički spis koji igrom slučaja otkriva prekaljeni Šejn. Srećom da je dojahao na vreme da izvuče dragoceni svitak iz aligatorove razjapljene vilice. Taj spis će blagotvorno uticati na nas i pomoći našim dušama da nauče kako preživeti bez anestezije, razvijajući eventualno kakvu štetnu zavisnost zbog iživljavanja zlobnih kolega i nesrećnih šefova.

Šejn će morati da uleti bar u jednu zamku, od nebrojenih, koje postavljaju grobarsko-farmaceutske organizacije u njihovoj borbi protiv mentalne uravnoteženosti i zdrave hrane.

Ranjen, noseći neustrašivo čarobni pergament kroz vatreni obruč, uleteće u polja džinovskog kukuruza od maline, svestan da iz jarosnih sadnica mora izjahati pravo u sunce koje ne zalazi i predati drevni pergament slavnom piscu bestselera.

Pisac će za tričavih par miliona dolara ispisati novu self-help knjigu i u njoj obelodaniti revolucionarnu teoriju o uzdizanju čitaočeve svesti na viši nivo, koristeći se nedogorelim svitkom iz Aleksandrijske biblioteke, koji mu je Šejn predao.

Šta donosi taj viši nivo svesti?

„Pa, novu frekvenciju, zaboga!“, dobacuje odnekud menadžerka jalove fabrike i nastavlja da čita najnoviji svetski hit ili još gore, već upražnjava navedene tehnike iz knjige sa ekstatičnim afirmacijama, zasnovanim na surovom pozitivizmu. Ako se radnik iza čijih leđa menadžerka stoji i čita spomenutu knjigu onesvesti od iscrpljenosti — nema veze! Ona će nastaviti da bude pozitivna i da vežba pravilno disanje između dve motivacione šlajfne siktanja na podređene.

Dotični, onesvešćeni anonimus, putem srećne fabričke ili kakve druge interakcije s medijima, može još postati i zvezda. Mogao bi biti svrsishodno prosleđen u najgledaniju emisiju posle drugog dnevnika, koju vodi persona slična menadžerki, samo što ona zna da se ne kaže frekvencija, već vibracija.

Stoga, vibrirajmo visoko da bismo postavljali humanija pitanja ako se po kazni, posle smrti inkarniramo u televizijsku voditeljku s dubokoumnom borom na čelu, ucrtanom puderom i korektorom. Ta bora, stilski uklopljena sa naborom na njenim cipelama mora biti ubojita poput intonacije one prve, đavolom zaposednute male, koju je glumila Linda Bler — devojčurak iz pionirske verzije kojom je davno počela sezona filmova o zaposednutoj ženskoj deci u bioskopima pod otvorenim nebom.

Lindinim tonom voditeljka zarad kolektivnog dobra mora uperiti mikrofon u nesrećnog radnika, tražeći da joj pred milionskim auditorijumom spontano objasni zašto se njegov kolega obesio kada je izgubio posao u fabrici, umesto da se prekvalifikuje, edukuje i ostvari na neki drugi način. Ako je odgovor zadovoljavajući, lakonoga curica od pedeset leta pustiće da odnesu nesrećnog gosta na nosilima, ako nije, odstreliće ga mikrofonom kao u „Igrama gladi“.

Negde iz pozadine možda se oglasi psovkom kakav čestiti prostak, ako psovanje na javnom mestu i u medijima uskoro ne zabrane. Nažalost, malo je čestitih prostaka danas. Toliko malo da bi se mogli smestiti u muzej koji bi vodila vlasnica užasne i intrigantne teorije, izgovorene u vidu novinarskog naslova. „Čovek je loš, to je moje jevanđelje“, reče nobelovka Elfride Jelinek, ne mareći za vibracioni nivo izgovorenog, rasturivši koncepciju medija koji mirišu na sumpor i napisa još jednu knjigu o fabričkim radnicama. Nije baš opisivala naše zabiti, koje nemaju asfaltirane puteve ni više od jedne škole na vidiku u zapuštenom krajoliku koji neguje đake pešake, ali kao da jeste.

Prsata Elfride, kraljica autentičnosti, iskrenosti i filigranski otmenih neuroza, prosto mora da uskoči ovde sa svojim ispovednim porodičnim pričama o ludilu, koje umesto mučnine unose radost. Kada političari nasele univerzum, koji je bio rezervisan samo za one koji ne rade od devet do pet, zato što su kreativno neprilagođeni neprestano, vreme je da se famoznim paradama od kojih zavisi budućnost jedne države suprostave prava sloboda i avangarda. Naime, Elfride se sa svojim suprugom viđa samo jedanput mesečno jer ne žive u istom gradu i u istom stanu zbog opasnosti po njihovu individualnost. Ta izvorna, lekovita, uspešna, svetski priznata predstavnica kristalno prepoznatljive introvertnosti, tako retke i gotovo zabranjene kod naših sve rastegljivijih i sve siromašnijih stvaralaca. I sve siromašnijih radnika u kućama bez struje i vode, bez isplaćenih plata, bez lekova.

U kućama gde čestiti roditelji neće nauštrb razvoja svog deteta sticati nova znanja i birati između dva uobičajena posla: stranačkog poltrona ili stranačkog kuvara kafe u zemlji punoj svodničkih navika i kofeinskih zavera.

Nijedna pristojna osoba po cenu opstanka ne bi trebalo da radi u medijima, koji umesto razumne zapitanosti donose presude i dele vizije i savete koje može podneti samo mitska proročica Pitija, sklona kontinuiranom padanju u trans.

Wannabe Magazine - Slavica

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Slavica Trajković

Beograd

UKS – Francuska 7 (od 1999) Fotograf – Shutterstock contributor – Bibliografija: „U ime ljubavi“ (priče) – „Nova“ (Slobodan Mašić), Beograd, 1996. „Ljudi sa senkom“ (roman) – „Nova“ (Slobodan Mašić), Beograd, 1997. „Slobodna i mrtva“ (poezija) – „Apostrof“, Beograd,…

tekstova
31
čitanja
1.118
reakcija
8
komentara
0
deljenja
1
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Kultura i umetnost

    Sidni Polak

    Holivudski reditelj Sidni Polak (73) preminuo je 26. maja u svom domu u Los Anđelesu, deset meseci nakon što mu je otkriven rak. Poslednje dane proveo je okružen svojim najbližima — suprugom Kler Grisvold, glumicom s kojom je u braku od 1958, i njihove dve…

    Slavica Trajković21. novembar · 5 min čitanja

    3110

    Čitaonica

    Knjiga i ja

    Život je ponekad strašan na dnevnom svetlu. Istina, preko dana nisam umela da se radujem ni dok nisam pisala, osim ako bi padala kiša. U prošlosti, nenapisane reči navirale bi sa vodom koja se slivala sa uličnih nadstrešnica. Vremenom, početni zanos je prošao. Radije bih…

    Slavica Trajković20. novembar · 5 min čitanja

    2210

    Kultura i umetnost

    Hod po oštrici žileta: Andrej Končalovski

    Pisati o životu Andreja Končalovskog slično je stajanju pored akvarijuma čije staklo nenadano počinje da puca. U njegovom rodoslovu gotovo da ne postoji osoba koja nije umetnik, kako sa očeve, tako i sa majčine strane. Njegovi preci dali su ruskoj kulturi više znamenitih imena –…

    Slavica Trajković19. novembar · 13 min čitanja

    3410

    02

    Slično: Društvo

    Cela rubrika
    Društvo

    Novi moral

    „Posle lošeg mora doći dobro, jer nikad nam ništa gore nije bilo iza najgoreg“ Miroslav Mika Antić Nakon više od dve decenije tumaranja i lutanja bez jasnog plana i cilja, nakon svih loših nametnutih vrednosti, razorene saosećajnosti i zlih duhova prošlosti, smisleno održavanih u životu…

    Miloš Čorak31. oktobar · 10 min čitanja

    3300

    Društvo

    Vrba ptica selica

    Jato ptica se i tog proljeća vratilo vrbi iza građevine. Našli su svako za sebe granu ili površinu gdje će sletjeti. Najmlađi su zauzeli niže grane vrbe. Razigrali su se i gurkali međusobno, pa neki od njih spadoše na građevinu. Tačnije na balkone. Vidješe i…

    Mirela C.13. april · 3 min čitanja

    4200

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi