NIKO NIJE PRIMIJETIO DA JE KIŠA STALA
Nedeljni izazov Prva rečenica: „Niko nije primetio da je kiša stala.”
Kiša je padala tri dana...ili tri godine...nije vise bila sigurna.
Sjedila je kraj prozora, u istoj fotelji u kojoj je nekada čekala da se vrati. U početku je brojala sate. Poslije dane. Na kraju je prestala brojati. Čovjek se, izgleda, navikne na sve, čak i na odsustvo.
Tog jutra zazvonio je telefon.
-Kako si? - pitao je glas koji je nekada znala bolje od sopstvenog.
Pogledala je kroz prozor.
- Dobro.
- Nedostaješ mi.
Nasmijala se, ali ne od sreće, više od čuđenja koliko neke riječi zakasne.
- Znaš - rekla je - nekada sam zamišljala ovaj poziv. Šta ću obući, šta ću reći, hoću li zaplakati...
- A sada?
- Sada mi se hladi kafa.
Spustila je slušalicu. Bez drhtanja, bez suza i bez onog poznatog bola ispod rebara. Ustala je da zatvori prozor, a onda zastala. Ulica je bila suva. Ljudi su hodali bez kišobrana. Na grani obližnjeg drveta cvrkutala je ptica.
Niko nije primijetio da je kiša stala. Ni ona.
Možda je upravo u tome bila sva ljepota ozdravljenja. Ono se ne dogodi onda kada odlučimo da više ne boli, nego onda kada nas neko pita kako smo, a mi prvi put ne slažemo kada kažemo "Dobro."
Kako ti se dopao tekst?
Gordana Simić
Gordana Simić u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Kratke priče.
- tekstova
- 1
- čitanja
- 1
- reakcija
- 0
- komentara
- 0
- deljenja
- 0
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Pre i posle. I sve ono između toga.
Zapis broj 1. Dragi dnevniče, Nikad ti se ranije nisam obratila. Nisam imala ni vremena. Iskreno, ni kad sam bila tek devojčica nisam razmišljala o tebi. Kako ja, tako i moje prijateljice. Bar su mi tako rekle. Ipak, vremena se menjaju. U životu nikad ne…
100
Reči među golim zidovima
REČI MEĐU GOLIM ZIDOVIMA Priča broj 1. Ja stvarno ne znam zašto bi nekoga zanimala moja priča, ali dobro. Nije na meni da o tome razmišljam. Moje je da ispričam ono što želite da znate i to mi je sasvim dovoljno. Ionako, nije da trenutno…
200
Krckanje - Vladimir Urban
KRCKANJE Vladimir Urban Koraci. Leva. Desna. Leva. Desna. Stop! Stade. Dnevna soba. Televizor radi. Mama za stolom čita novine. Kroz terasu ulaze sunčevi zraci. Komšije od iznad se svađaju. Ispod jure decu po kući. 180 centimetara visok. 70 kilograma debeo. Desna ruka se diže. Polako.…