Label Menu


Menu Item

Menu Item

Menu Item


Menu Item

Menu Item

Erozija

Ispred njih se pružalo nepregledno prostranstvo livada u nizu…Rijeka je vijugala,tik uz rub šume.Planine su se uzvišeno izdizale u pozadini.Hodali su tako u skladnom,umirujućem ritmu.Kao dvoje ljudi,koji su ono što je teško priznati jedno drugom,zbog straha od odbacivanja,kazali.Sve ne može nikad biti na mjestu.Prepreka uvijek ima.Ona je uvijek imala pitanje više.Sumnju.Prazninu…Dok su se spuštali prečicom,nenametljivo…


Ispred njih se pružalo nepregledno prostranstvo livada u nizu…Rijeka je vijugala,tik uz rub šume.Planine su se uzvišeno izdizale u pozadini.Hodali su tako u skladnom,umirujućem ritmu.Kao dvoje ljudi,koji su ono što je teško priznati jedno drugom,zbog straha od odbacivanja,kazali.Sve ne može nikad biti na mjestu.Prepreka uvijek ima.Ona je uvijek imala pitanje više.Sumnju.Prazninu…Dok su se spuštali prečicom,nenametljivo je dodala…

„Čekamo da sve bude u redu,ali svaki dan se nešto dogodi.To je život,zar ne?Ili znak…Jesi li vidio juče onu uznemirujuću scenu na ulici.Žena neprikladno obučena u podne,dvoje male djece,sasipa suprugu čitav život u lice.Mada,ni on nije zaostajao.Djelovao je kao da vrlo dobro zna šta radi.“

„Ne razmišljaj toliko…Vidiš kako sve funkcioniše.Pogrešnim putevima. Izvrnuto.Prevazilazi,što se može prevazići.“

U tom trenu joj se činilo da se simbolički pretvorila u djevojčicu.

„Ali,dok god koristimo glavu,ne ispuštamo bitno,vidno.Ne griješimo ili manje.Dajemo šansu boljem da opstane.Čuvamo mrvice vrijednog.Odstranjujemo trulo.Ne prepuštamo se stihiji nevalidnog.Sve dobija logiku.Ne pristajemo na zaglavljivanje i odumiranje u polovičnom,štetnom.I intuitivnost jeste daviteljka,ali ni nju ne zanemarujem.Nikada.Spasila me više puta“,nasmijala se toj svojoj izvednici.

„Ili koristiti te varljive misleće prečice kao zaštitu od zabluda,a održavaš misleći sistem i funkcionisanje.Prevazilaziš,a ponireš.Vidiš loše, laž,manipulacije,kalkulacije,ali puštaš da teku kao rijeka.Jesi li čuo juče onog čovjeka u kafiću šta je rekao.“

„Da,nešto kao…“-Ja samo gledam zašto mi ko,nešto za šta koristi.

„Za njega i mnoge u nizu….kazali bi isti…Da,pametno.Tako i treba razmišljati.Korisno i svrsishodano.Upotrebljivo upotrebljavati.Završavati koristeći „plodove“korisnog.Iscrpiti korisnog do kraja.Usisavati sve do mrvica od nečega ili nekoga.Sve korisno u korist staviti Sve dobro,validno uzeti u korist.Plodotvorno, darodavno eksplatisati.Sve što daje dobro je u korist.Tu je za koristiti.Ispravno…. Legitimno…Sve je to tu zbog nas.Predstavlja ga/ih,znaš…To mislim da znam i niko ne zna taj modul…Misli…Ali…Ali…Dok želi da mu omogućava da vjeruje u to.Dok želi da napaja.Dok želi da daruje.Dok želi da čini.Dok želi da hrani.Dok želi da zakriljuje.Dok želi da ne „vidi“.Dok želi da grije.Dok želi da zapljuskuje.Dok želi.Sve ima rok trajanja.Svoj limit.Vrijeme za spuštanje rampe.Vrijeme za isključivanje.Vrijeme za odbacivanje.Vrijeme za zamjenu.Vrijeme nepogode.Priroda,ma ko…Uskrati.Bukne.Zaplamti.Sprži.Zaledi.Vrati.Presuši.

”Lijepo si to rekao.Nadovezaću se…Ostane prazan prostor.Ne znamo šta je pametno od pameti.Gdje smo krenuli?Hoćemo li se već jednom najesti,napiti,nakupovati,naljubovati ili će nas univerzum naučiti.Ukazati da smo loši učenici bili, jer smo toliko samouvjereni,da ne vidi,“korisno“ znanje primjenjivali.Sve ono što nas održava u svim segmentima planetarno uništili.Pogledaj rijeku…Voda prelazi preko prepreka,uz njih,pored,zaobiđe… Svojim konstantnim umilnim, ponekad hladnim,pa toplim valovima ispere prostor,zapljusne kamen,balvan…Ali, i preplavi kad sve izgubi mjeru,kad se sve podrazumjeva,kad se previše poigrava…Uzburka se,udari punom snagom noseći sve pred sobom.Sve to u nepoštovanju,već u svrsi ličnog benefita se dešava.Bez obostrane sprege“,u dahu sve izgovori,kao da joj je laknulo.

„Upravo tako.Lični benefit.Odličan zaključak.Ne kvariti,već popravljati.Zato volim ove potrebne trenutke mira,tišine“,uputi joj ohrabrujući blagi pogled i ubrzanim hodom spustili su se niz livadu do šume.

A,šuma diše.Uzajamna razmjena mira,vazduha,umilnih zvukova.Svrha.

“Uništavanjem,degradiranjem,izmještanjem ključnog nosioca kvaliteta bivstvovanja,nastaju intenzivni erozioni procesi.Opšte odronjavanje,oštećenje,ponori.Erozija vrijednosti,zdravih normi,prihvatljivog,korisnog.Erozija,opšta.“Pomisli i nasloni se na drvo žmureći i nastavi poetičnim tonom.

„Zasadi bagrem,žukvu,maslinu i bezbroj njih…Zašto?Zato što šire razgranavaju svoje korijenje.Čvrsto uvezuju tlo.Ne dozvoljavaju propadanje,osipanje,

urušavanje.Drže zemlju mrežom korenovog sistema.Jačaju tlo…sigurno je…Neće sve u ambis poći…A,tu su trave,grmlje…I sve te žalfije,kleke,patuljasti ruj…

Naizgled su nebitne..“Nebitno bilje“ koje svojim korijenjem čuva tlo,ojačava,omogućava beskrajno bujanje,lančano opstajanje.Bezuslovno čuvanje njihovo je opstajanje.Uz njih sve nepomjerljivo traje.

Može se bez njih svuda.Spram kakvih grandioznih ili manjih,ali bitnih biljaka neprimjetne su.Za ove već prve ulaže se.Basta se sve učinjeti.

One jedna drugoj aplaudiraju,salutiraju.Dok sve druge čupaju,istrebljuju,kidaju,skraćuju,

uklanjaju,zaprašuju aditivima.Selektivno uništavaju.

I,šta bi?Što se desi?Uruši se.Otvori se.Pokaza se.Ode.Propade.Prikaza se.Odroni se.Erozija nastane.Erozija svega,sveprisuna.Visi sve o koncu.Tankom…Izvini,preopširna sam,nešto me podsjeti to na jedno okruženje.“

„U pravu si.Proživjeh neka čupanja,sasjecanja pored svega truda da ojačam,potpomognem.Što je svakako bilo dotičnima značajno.Ne žeim da se podsjećam.“

„Da,ima nas takvih na sve strane.Ali,zasmetamo,jer žele čist prostor,da se vide samo oni.“

“Jeste,jeste A,kad je potreba,gdje ste.Odmah nas posade.Ha-ha.“

„Da,i to vješto rade.Igraju na kartu naših potreba da sve funkcionalno je.“

„Oživljavači,ojačavači prostora.Ha-ha.“

„Ah,ne znam da li da se smijem.Kad vidim da se već svi povlače.Savijaju grane.Suše se kao travke.“

“Erozija unutrašnje motivacije u nastajanju..Svrha.

Remecenjem,degradiranjem,izmjestanjem ključnog

nosioca kvaliteta bivstvovanja,nastaju

intenzivni erozioni procesi.

Opšte odronjavanje.“

“O,da..Pa,zar nije sladak mali ruj.Ja sam ti kao mali ruj.Ha-Ha“,kaza uz blagi osmijeh.

Zagrli je i nasloni se na drvo pored nje.Uzdahnu duboko i pogleda prema planinama.“A,te planine kao spomenici, ukazivači, primjeri bitnosti čvrste strukture,uravnoteženosti, stabilnosti.pouzdanosti.Čuvanje,očuvanje jezgra života,vitalnih funkcija ugodnog egzistiranja.“

I poče da pada magična, svetlucava ljetnja kiša.A,Sunce iznad planina umilno treperi.

Kiša sveopšte udruženih kapljica,može sprati,udahnuti novi život svemu…Dati neki novi oblik,vid validnom i nevalidnom….Oformiti spregu…

LJK


Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Još objava. Možda će vas takođe zanimati.

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com