Label Menu


Menu Item

Menu Item

Menu Item


Menu Item

Menu Item

Misleći požari

Skrolujući i komentarišući novosti, procesuirala ih je u svojoj mislećoj dimenziji.Preslikava, potvrđivala. „Konzumiranje interneta obrisalo je granice između spoljašnjeg i unutrašnjeg.Internet egzibicionizam kao omamljivač,hvatač,refleksija. Insceniranje sebe kao način života. Stanje prije i stanje poslije.Tu si..što si.Na ivici svega što struji brzinom svjetlosti u virtuelnoj dimenziji. Granice su se pomjerile.Da je po formuli,lako bi bilo.Ali,ako kvaku…


Skrolujući i komentarišući novosti, procesuirala ih je u svojoj mislećoj dimenziji.Preslikava, potvrđivala. „Konzumiranje interneta obrisalo je granice između spoljašnjeg i unutrašnjeg.Internet egzibicionizam kao omamljivač,hvatač,refleksija. Insceniranje sebe kao način života. Stanje prije i stanje poslije.Tu si..što si.Na ivici svega što struji brzinom svjetlosti u virtuelnoj dimenziji. Granice su se pomjerile.Da je po formuli,lako bi bilo.Ali,ako kvaku uočiš, bliži si rješenju.Efekt stvarnosti.Dva života? Odvoji to? Nije odvojivo.Zaposjednutost.Posjed ugođaja,informacija u posjedu.Humanistički pristup naspram tehnološkog razvoja.

Pročitaću ti nešto,na što sam naišla.Skratiću. Zanimljivo je… -Muka mi je od ovog ironičnog eseja, napisao joj je u poruci.Zapalila je cigaretu.Misli su joj letjele na sve strane.Udarale su kao o zidove.Odjekivale.Šta se tu moglo odgovoriti drugačije,na tu njegovu konstataciju,koju je onako lagano ispisao.Izvini mi se.Potapšao je sva svoja stanja.Realna i irealna.Prećutana i priznata. Odzvanjalo joj je u glavi.Za šta, pitala se.Ponovno iščitavajući prepisku.Cigarete su se nizale.Misli razbuktavale.Ljunja kuluminirala u oblaku dima,dok je na televiziji išla neka lagana muzika.Izdizala se i spuštala u stolici, bacajući pogled na veliku šolju kafe, koju je čini joj se u trenutku ispila.Šta je tu bilo ironično? Šta?Pitala se. Izbacivala je iz ravnoteže ta njegova samozadovoljnost, koja je vrištala u iskazanome.Vrištala.Ali, i ukazivala.Vješto.Jeste, možda sam previše isticala to „svoja, svoja“, „ja, ja“.Misli i riječi su prestizale jedna drugu.Previše prisvajanja i isticanja.Možda nisam mogla nadrasti tu situaciju. Zašto,bi?Previše servilan za nebitno/e,previše nepotrebne dvosmislenosti, previše nepotrebne izmještenosti svega. Razmišljala je, gledajući u poruku, u tu varnicu od njegove lagane ukazujuće misli.Na televiziji,već su prešli na požare.Ovo je kao požar.Pomislila je.Požar u glavi.Buktalo je na sve strane.Požar mislećih vatrenih plamenova se prebacivao sa njegove teritorije rečenog, na njenu teritoriju rečenog. A,sa druge strane tišina.Ta, mukla tišina, koja vlada u požarom zahvaćenim predjelima.Čuje voditeljku koja kaže: „… izazvano ljudskom greškom… „. Blago se osmijehnula. Bio je to hladan tuš za sivu masu.Vatrogasni vodeni top. Osvježenje misli,vijuga, koje tako vješto zaneseni, zaslijepljeni u trenu jednom vodiljom, možemo da spletemo.Svežemo.Zapalimo. Dozvolimo u djeliću sekunde, da se vatra prebaci.Vodila je taj unutrašnji monolog u kojemu je odzvanjalo to njeno izrečeno „za svoja, za svoja“ i njegovo „… to je nepromjenljivo…takav sam igrač.. “ Otvorila je novu poruku i ispisala.Da,i meni je muka.Lako je zapaliti požar. Teško ga je ugasiti.Potrebne su udružene snage.Hrabrost.Volja, za spasiti.Ista vodilja, cilj za sačuvati ugroženu teritoriju.Snaga,vještina za prevazilaženje prepreka.Angažovati korpuse samokritičnosti,istinoljubivosti…Svjesnosti svojih i tuđih grešaka.Fleksibilnosti, elastičnosti.Baštiniti iste vrijednosti. Ključne potrebe da se lokalizuje i time ugasi.Ne raspirujmo.Ne potpirujmo.Gasimo.Krotimo vatru.U suprotnom ukoliko ne možemo raskrčiti valjano,u miru pođimo.Ne nabacujmo još na već dobro uhvaćeno,očekujući nemoguće.Po sistemu meni je udobno i toplo,ja sam takav igrač „nalagač“, a ti poskakuj između plamenova. I, kraj…?, dodade ona, dok je on pomno slušao.

„Lokalizovano,vješta krojačice.“ „Divno…Gasimo…Krotimo…Slušam te sve vrijeme, dok mi čitaš tu priču i sjetih se moje rođake krojačice. Sreo sam je sinoć kako šeta gradom sa unukom.Pozdravila te je. Divna, mudra starija žena.“ „O, da ona je divna žena. Posvetila je čitav svoj život, toj vještini krojenja, koja kako vrijeme prolazi, se sve više gubi, nestaje.Nema više interesovanja za te vještine kreiranja, stvaranja, ulaganja vremena i truda. Gledala sam te njene kreacije.Tako je sa mjerom uvezivala boje,materijale. Uklapala neuklopivo, prepravlja,popravljala,dodavala detalje, ali i vješto otklanjala nepotrebno, sužavala, proširivala…O, te vještine, umijeća… Radosti umješnog krojenja i kreiranja.”

Mirišu palačinke.

Džem od jagoda.

Ugodno veče.

LJK


Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Još objava. Možda će vas takođe zanimati.

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com