Srcoliki

Kupili smo prije deset dana džak krompira.Uvijek to radimo,da ne bi stalno trčkarali do marketa.I gle čuda,nađosmo ‘srcoliki’ krompir u džaku krompira.

Nećemo te pržiti,jer srce se ne prži.Nećemo te kuvati,jer srce se ne kuva.Nećemo te seckati,jer srce se ne secka.Nećemo te peći,jer srce se ne peče.Nećemo te ljuštiti,jer srce se ne ljušti.Nećemo te prati,jer srce se ne pere.Nećemo od tebe pire praviti,jer srce se ne meči.Stavićemo te negdje da te svi vide.Tako savšen ‘srcoliki’ krompir.A,jeste da imaš na sebi vidnih ožiljaka.Imaš i onih koji su zacijelili.Imaš i onih koji su skoro pa izblijedili.Nisi se dalo preoblikovati u moru krompira.I pored svega,ne bi te nijedan vajar mogao tako izvajati.Takvu punoću u punom obliku i pravilnu obodnu liniju,teško je naći.Umjetnost prirode.

“Kažu donosi sreću i blagostanje.”

“Kako si lijepo dobila?”,rekoše komšinice u istom glasu.

“O,ne znam ili znam….sva su takva u nizu.”

Vidjeh’ razna srca….od kamena,od oblaka,u obliku lista,na mačkovim leđima,od drveta,od betona slučajno izlivena,od grana masline formirana,od stakla odlomljena,od plastike izlomljena…

Ona su svemoguća,ma kakva bila.Njihova forma, ni suština nikad nije sporna.Njihovo postojanje je neosporno u bilo kojem obliku kucalo,u bilo kojem ambijentu funkcionisalo.Ona su savršenstva života.Život.Do mozga je.Treba ih osluškivati.Pažljivo čitati.Poslušati.Oprezno rukovati.Čuvati.

Poslije nekoliko dana….

“‘Srcoliki’ krompir je proklijao….Šta ćemo sa njim tetka?

”Posadićemo ga u duboku saksiju,na sunčanom mjestu.

”Zašto?”

“Ovako bi ipak istrulio na polici.A,to ne želimo.Neka se razgranava u nove srcolike.Udahnućemo mu novi život… i ti likovi….padoše mi na pamet.Likovi koji se najmanje pominju….”

Nikad i ničim zaustavljeni,jer to su takvi likovi.Likovi sa Suncem unutar sebe.Srcoliki.Likovi sa vječnom bakljom u grudima.Likovi sa umilnim dlanovima.Likovi koji okrepe sve što dodirnu.Likovi koji pogledom sve talijom zaogrnu.Likovi koji svojim koracima sve staze čine mekšima.Baršunom obliju.Likovi koji svakom riječju sve koji su pali podignu.Likovi koji bodre.Vinu u oblake i hrabro odignu.Likovi koji sokole.Likovi koji sve na svojim izvorima srećom napajaju.Ti likovi koji zagrljajima oživljavaju.Likovi koji osvježavaju.Likovi pored kojih jačaš,snažiš,čiliš.Ti likovi koji ne gube sebe.Ti svoji likovi.Ti likovi koji se beskonačno u dobrom dijele.Ti likovi i ti likovi.Jedni kupuju,a drugi poklanjaju,šire….Nije svejedno.