Mačiji život vs život u tuđini

MAČIJI ŽIVOT vs ŽIVOT U TUĐINI

Ima jedan prozor i ima jedna mačka. Svako jutro otprilike u isto vrijeme, maca i ja posmatramo jutro. Ponekad kroz maglu, ponekad kroz zrake sunca. Čini mi se da maca i ja prve vidimo jutarnju rosu i pahulje snijega kako se kovitlaju u zraku. Mirno i staloženo sjedi maca na prozoru, dok ja u ruci držim šolju vrele kafe. Razmišljam o čemu ona misli dok sjedi iza prozorskog stakla u rano jutro dok se grad budi. Uhvatim se kako svako malo pogledam u zgradu preko puta moje i u taj mačiji prozor. Čini mi se da nam se i pogledi uhvate. Nekako mi se čini tužna, zamišljena, ako to mačke mogu da budu. Sinoć je sjedila u mraku sobe, svjetlile su joj samo oči.

Otišla sam na spavanje pod utiskom mačijeg života. U sobi do njene u istom stanu boravi mala beba. Možda da zaštite tek rođenu bebu, maci su dali sopstvenu sobu, pa se sad osjeća odbačeno. Samo na glas razmišljam, možda je njen život totalno drugačiji. Možda prosto voli da posmatra grane drveća kako se povijaju pod vjetrom, izlazak sunca, dugu u svim bojama dok rominja kiša i dobuje po njenom prozoru. Možda voli da se smije i izaziva pse znajući da je zaštićena prozorskim oknom.

Možda joj je prozor jedini pogled u slobodu, budućnost. Ko zna…

Prozori su čudni, možeš sa vidiš samo obrise ljudi, životinja, spuštene ili podignute roletne, ugašeno ili upaljeno svjetlo. Pa ipak složiš priču onako kako ti duša šapuće.

Ja bih da je ona jedna srećna mačka. I da živi zadovoljnim mačijim životom kakav god on bio.

Jutros sam žurila da skuham kafu i da sjednem pored prozora pa da se maca i ja gledamo. Nadala sam se radosti u njenim očima, možda nekoga ko je miluje i pruža pažnju. Nije je bilo na prozoru, samo tišina i roletne spuštene na pola. Nije mi ni kafa bila ukusna kao jutrima prije dok sam sa mačom dijelila prve jutarnje minute.

Dio iz knjige "Pismo majci".