Život sa funkcionalnom
Prije samog čitanja, tekst ima isključivo za cilj edukaciju i prenošenje osjećaja nekoga ko se suočava sa funkcionalnom depresijom.
Prema Cleveland Clinicu, funkcionalna depresija je poznata i kao visokofunkcionalna depresija, naziv za stanje u kojem osoba doživljava depresivne simptome ali uprkos njima uspijeva održavati svakodnevno funkcionisanje.
To znači da osoba može redovno odlaziti na fakultet ili posao, izvršavati obaveze, družiti se, razgovarati i smijati se, dok se istovremeno suočava sa unutrašnjom tugom, iscrpljenošću i negativnim mislima.
Među simptomima koji se mogu pojaviti izdvajaju se:
Dugotrajna tuga, potištenost ili osjećaj unutrašnje praznine, psihička i fizička iscrpljenost, pretjerana samokritičnost i osjećaj krivice, negativna slika o sebi i osjećaj bezvrijednosti, poteškoće sa uspavljivanjem ili održavanjem sna, problemi s koncentracijom i donošenjem odluka, anksioznost, unutrašnji nemir i pretjerano razmišljanje, socijalno povlačenje i emocionalna udaljenost od drugih, osjećaj beznađa i pesimističan pogled na budućnost, očuvano svakodnevno funkcionisanje uprkos unutrašnjim poteškoćama.
A sada, izlazimo iz metajezičke funkcije jezika i prelazimo u slobodno pisanje.
Isprva sam mislio da je samo riječ o anksioznosti, da je ona zapravo jedino što imam.
Nakon brojnih testova i razgovora sa psihologom, dijagnoza je potvrđena te sam tada saznao da zapravo imam funkcionalnu depresiju.
Kako sama definicija kaže, mogu savršeno funkcionisati, bez da znate kroz šta prolazim.
Sve ovo traje nekih pet ili šest mjeseci i ponavlja se konstantno.
Krenimo od samog jutra.
Jutro, kad nemam migrenu, donosi jednostavne stvari poput umivanja, pranja zuba, doručka i odlaska u grad.
Bogu dragom hvala, simptom funkcionalne koji se odnosi na beznađe i teško ustajanje me je omašio iz nekog razloga.
Lagano ustajem, sa mindsetom da se mora grindati u životu i da ništa samo neće pasti sa neba.
Kako dan odmiče, funkcionalna ne dolazi toliko do izražaja jer sam zaokupljen sa milion stvari.
Od fakulteta i dugih predavanja, do druženja sa najboljim prijateljem do odlaska na autobus.
Dakle, zaokupljenost daje rezultate u skrivanju.
Navečer, stanje se naravno pogoršava.
Dolaze crne misli, preispitivanje vlastitih odluka, osjećaj krivice za sve, tuga, unutrašnja bol, osjećaj bezvrijednosti, pretjerana samokritičnost, problemi sa spavanjem i buđenje po više puta u noći, pretjerano razmišljanje i unutrašnji nemir, suze, želja za odlaskom iz svačijeg života, kao i misao da nisam dovoljno dobar drugima.
Sve ovo nastupa kada mozak ima vremena da razmišlja, odnosno kada ide vrijeme predviđeno za odmor.
Večernji sati ili vikendi naročito su pogodno tlo.
Traje obično dok ne zaspem.
Doslovno mogu izlaziti, ići na fakultet, raditi stvari koje volim a iznutra se utapati u vlastitim mislima i suzama.
U svemu ovome, važno je prepoznati obrasce i biti zahvalan Bogu što znamo šta nam je.
Također, biti zahvalni Bogu jer znamo da će proći koliko god ono trajalo.
Isto tako, primjetio sam koliko dobro krijem sve ovo, toliko dobro da ni bliski prijatelji ne znaju da prolazim kroz sve ovo.
Oni, u najkrajnjem slučaju, vide moju želju za samoćom i ne odlaskom u grad.
Koja se manifestira već pet šest mjeseci.
Život sa funkcionalnom depresijom, zna zaista biti težak, pogotovo kada težite ka zaokupljenosti vlastitog uma.
Dok moji vršnjaci teže ka odmoru od fakultetskih obaveza po nekoliko dana, ja težim ka fakultetskim obavezama samo kako bi me zaokupile od svih ovih misli.
Ali stvarno, nikada se nisam volio žaliti što imam to što imam, i nikada nisam želio da budem teret svojim prijateljima sa pričom o svojim problemima.
Jedini koji zna za sve ovo, uz Boga, je moja najveća inspiracija, moj brat i neka tako i ostane.
Naučio sam da svoje bitke riješavam sam i da idem glavom kroz zid jer se to ispostavilo kao lijek za moje strahove.
Ono što bih još dodatno naglasio jeste svakako i osjećaj manje vrijednosti i povlačenja kada shvatim da nekome samo smetam. Taj obrazac je prisutan u svakodnevnim razgovorima sa prijateljima, a dolazi do izražaja u momentu kada shvatim da jedna strana samo ulaže u taj razgovor.
Tada slijedi moralna kritika samog sebe, jer Bože moj ko sam ja da budem dosadan bilo kome.
Sa tim u vezi, počeo sam razumijevati da nisam prioritet nikome drugo osim Bogu.
Vlada apsurd, razumijem da vrijedim i da moji uspjesi to dokazuju za sebe, ali dolazi dio kada smatram da nisam dovoljno dobra, bogata ili lijepa osoba za biti prijatelj, poznanik ili neko bliži.
Često znam ljude gurati od sebe, ne jer ih mrzim nego jer želim vidjeti da li im je stalo imalo do mene, a prekid razgovora obično je znak da sam teret.
Život sa funkcionalnom depresijom nije nimalo lagan, ali kada upoznate sebe postaje barem malo lakši.
Postaje lakši i kada imate ljude oko sebe koji razumiju pojam funkcionalne, i njene znakove, nažalost taj broj je kod mene izrazito mal.
Kako ti se dopao tekst?

Almin Semic
Almin Šemić je mladi umjetnik, pisac i glumac kao i student žurnalistike i odnosa s javnošću iz Mostara. Osim umjetnosti, novinar je na platformi Plenum.ba kao i aktivni volonter u organizacijama LDA Mostar i Ruku na Srce.
- tekstova
- 50
- čitanja
- 1.574
- reakcija
- 22
- komentara
- 1
- deljenja
- 2
Komentari
Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.
Melodija
Svojim melanholičnim glasom, Prosula je moju najdražu melodiju. Melodiju koja život znači za milione ćelija u mome tijelu. Melodiju koju ne želim zaboraviti nikada. Svojom plavom kosom, Unijela je dašak boja u moj mračni svijet. Svojim tihim koracima, Narušila je tišinu mojih pustih hodnika. I…
1900

La fe
Cuando Ozu canta Te Boté, el mundo deja de doler y por un instante, vuelvo a creer. No sé si es la música, o algo que olvidé pero entre tantas ruinass, la vida vuelve a florecer. El negrito ojo' claro'!
1400

Četiri stuba - Meeno
Stotinu li mu kistova, olovki i papira. Mogao bih pisati ovako danima i još ne biste dobili uvid u njegovu ljepotu. Još ne biste shvatili koliko vrijedi njegov osmijeh i njegove random fraze. Koliko često zaboravljamo ono najvažnije, pokloniti ljubav nekom? Možda zaista sreće nemam…
1000
Pet hiljada razloga Deo drugi: Orhideja na zadnjem sedištu
Novca za kurs nemačkog nije bilo. Mirela je to izračunala već prve nedelje, onako kako je nekada računala tuđe kredite: prihodi nula, troškovi rastu, rizik visok. Zato je kupila jednu knjigu. Tu knjigu je pretvorila u posao. Svakog jutra, kada Haris ode, sela bi za…
Pet hiljada razloga
Pet hiljada razloga Deo prvi: Signal sa terase U Mirelinom indeksu bilo je malo ocena koje nisu bile desetke. Na fakultetu su je zvali „ona sa finansija", onako kako se govori o nekome za koga se zna da će daleko stići. I stigla je: već…
Dragi prijatelju
Evo, reših da ti se javim na ovaj staromodni način, jer ne znam da li iko više piše ili makar kuca pisma na mašini. Možda se nekome omakne neko ljubavno, znaš ono, drhtavom rukom pisano, sa mrljama od suza i krvi i još pride sealed…
1720