
Noć me grli tišinom,
Dok mjesec sobu obasjava
Zrakama svojim, poput svilenog dodira,
Nestaje pod krinkom
Ispod mojih nemira;
A noć je tako tiha;
Ponekad mi kiša na tebe miriše,
Kad prolazim kroz stare sarajevske kaldrme,
Kao kiša,
Tvoji mirisi,
Prate me
A noć;
Noć je tako tiha…









Ostavite odgovor