Lirska ljepota susreta

Lirska ljepota

Vodiš ovaj ples.

Čuvaj taj duh.

Uživaj u danu.

Imaš to u sebi.

Ne presjecaj.

Uživaj u trenutku.

I to malo je prelijepo.

Pokriveno plaštom od želja.

Nadahnjuješ.

Pokrećeš.

Odmah,

sad,

kreni.

Iskreno.

Najviše što mogu.

Želim.

Mir.

Strast

života

je putovanje,

ne destinacija.

Misli o tome.

Feniks

Varka.

Prostor.

Između javnih,tajnih

mentalnih svijetova.

Ludila,

u tebi.

Tragovi.

Ožiljci.

Maske.

Geneze.

Tehnikalije.

Borbe.

Okovi.

Ograničenja.

Nedostajanja.

Kutija.

Blok.

Haiku od emocija

ne…

Ali, tu lucidnost

Feniks.

Feniks obrt.

Da

I uvijek je mislila da tu nešto treba još dodati.A,trebalo je samo tako ostaviti.Ne čačkati više.Jer,ta jedna soba zauvijek je bila zaključana.

“Tu nemoj zalaziti.O svemu drugom možemo pričati.Prija mi tvoja lirska ljepota života”,znao joj je često reći.

I,jasno je bilo da je ne treba otvarati.Koliko je u njoj bilo ljepote,toliko i mraka i bola.I nije se smjela sređivati.Takva je kakva je.Njemu na trenutke mila,ali ipak u jednom ćošku ležao je teret milionima tona mjeren.Od njega se nije mogao odvojiti,kao ni od onog što ga van nje proganja.Na sahrane nije išao,čak ni svojim roditeljima.Rođendane nije nikom čestitao.Na pitanje kako je,svakome je jednim istim odgovorom odgovarao.Do toga je dolazilo da je i na ulicu izlazio sa tragom od ćufti na usnama.Sve je mogao i mnogo toga uradio.A,ostavio je i ostavlja vidljive tragove za sada i buduće generacije.Vezan nekim vidljivim i nevidljivim omčama,lutao je.Nevidljivo je uvijek najteže.S,time se teško nositi.To je stalno za petama,a neobjašnjivo je.Bježao je kao vampir od Sunca,da li preteško rečeno.Katkad povijen u svoj svojoj visini i leđnoj širini utisak gromadnosti ostavljao što i jeste bio u verbalnoj i fizičkoj strukturi.Ta jedna ključna zvijezda ga nije razumjela iako je volio i ona njega.Na tom putu rastrzani….isti su bili,a putevi se razdvojili.Između geneza,tehnikalija,omama,prioriteta,te opasne rupe bez vidljiveog izlaza,lirska ljepota pokrenu živost.Dodade riječju boje i oboji.To,tu sam,značilo je mnogo.Vrijedno.Da je zagrebala više koštaše je,te čudne neobjašnjive niti koje na trenutak opasno zatrepere.Krenuo je ipak dalje,ali ništa mijenjao nije…..išao od sjene do sjene,praćen tom zvijezdom….ali raširenih krila.I samo joj je rekao,”Veliki si čovjek”.

Lirska ljepota.

Feniks leti spoznajom.

Luta vremenom.

LJK