Zub vremena nagrizao
lica kuća i sva druga…
Bi reko se tvorac ruga
Umislimo da smo neko,
osilimo u delanju…
On nas sjedne tiho meko,
postroji nas u čekanju…
Tamo negdje usred magle,
u mandraću čun nas čeka…
Prevešće nas časkom preko
izokola, izdaleka.
Prašina si, dal ti reko’
Ostavite odgovor