Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Ja nisam htela da me voliš

Ja nisam htela da me voliš,

htela sam samo tvoje braon oči,

i tvoje poljupce

u kojima se gubim.

Htela sam da mi se izmakne tlo

kada me grliš.

Kao i svaki put,

na onom istom mestu.

Htela sam da me u snu pratiš,

da mi pružiš ruku i sa mnom plešeš,

da me dahom braniš

i od drugih za sebe čuvaš.

Ja sam htela da napustim sve,

da si mi samo rekao dođi,

ili čekam te,

ali te magične reči nikad nisi znao reći.

Godine su prošle,

a ja ne mogu da zaboravim,

u meni ti trenuci traju večno.

I dalje umeš da me zaboliš.

Samo ti jedno nisam rekla.

Ja nisam htela da me voliš.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Nefertiti89

Beograd

Rođena sam 1989. godine u Nišu. Završila Filozofski fakultet, smer žurnalistika. Čitam, pišem, sanjam, maštam. Često za sebe kažem da sam se rodila sa olovkom i papirom u ruci. Kao dete sam obožavala pisaću mašinu koju sam još tada koristila za pisanje priča. Trenutno…

tekstova
30
čitanja
1.363
reakcija
28
komentara
5
deljenja
4
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    Bezdan

    Potonula bih u bezdan, lagano, bez muke, kao pero ranjene ptice. U istom trenutku, našla bih sreću. Probudila bih u sebi revolt, ako bih još jednu misao o tebi nagovorila da prošeta od glave do poslednjeg treptaja mojih očiju. Zagrizla bih svaku onu neizgovorenu reč,…

    Nefertiti8917. novembar · 1 min čitanja

    2011

    Poezija

    Običan dan

    Kažeš to je samo običan dan, a zapravo nije običan jer jutros si se probudio, ali mnogi nisu. Kažeš danas si ručao jelo koje ne voliš, a ni ne razmišljaš o tome da neko danas nije ni ručao. Kažeš ne sviđa ti se ta boja…

    Nefertiti892. novembar · 1 min čitanja

    2810

    Poezija

    Majke

    Majke stoje na kapiji sveta, gde se krila magle lome i ruše, tihom snagom vedre put kroz sumornu noć, tamo gde se rađaju sve naše duše. Majke su svetlost u mračnome hodu, kad nas tmina stegne i obuzme jako, one su vođe kroz vatru i…

    Nefertiti8913. oktobar · 1 min čitanja

    4300

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    ❤️ TAMO GDJE ME SRCE PREPOZNAJE❤️

    TAMO GDJE ME SRCE PREPOZNAJE Postoji mjesto koje nema ime, a u njemu moje najljepše zore svanu, gdje srce zaboravi sve svoje zime, kad dvije ruke nježno ga obgrle i stanu. Postoji pogled što kroz dušu prođe, bez ijedne riječi sve o meni zna, i…

    Zvončica22. novembar · 1 min čitanja

    400

    Poezija

    KUDA IDEŠ

    KUDA IDEŠ Kuda ideš slučajni prolazniče, Znaju li se tvoje staze Je l' Bog svjedok tvoje priče Ili sumnje po njoj gaze ? Da l'se psuje Viša sila Tuče l' bilo Ništavila, Il' u glavi Niče kliče : "On je mrtav..." Prolazniče. Zameten u zebnji,…

    Siniša Ivetić22. novembar · 1 min čitanja

    710

    Poezija

    Бикавац

    Застала сам ту гдје се сјећања роје и гледам јесење се разлијевају боје на брду на коме моје мисли плове негдје у прошлост што ме често зове да успут макар до хладњака свратим, да звуке гитаре стиховима пратим испод крошњи што цијело небо носе на…

    Viktorija22. novembar · 1 min čitanja

    1700

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi