Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Poezija

Običan dan

Kažeš to je samo običan dan,

a zapravo nije običan

jer jutros si se probudio,

ali mnogi nisu.

Kažeš danas si ručao jelo koje ne voliš,

a ni ne razmišljaš o tome

da neko danas

nije ni ručao.

Kažeš ne sviđa ti se ta boja zidova

a imaš svoju kuću,

i ne prolazi ti kroz glavu

da neko nema ni zidove.

Kažeš bole te noge jer puno si danas hodao

a ne pomišljaš da bi neko

dao sve što ima na svetu

da može da napravi samo jedan korak.

Kažeš smeta ti glasna muzika

komšije sa prvog sprata,

a neko bi najviše voleo

da može da čuje samo jedan ton.

Kažeš mrzi te da ustaneš rano,

odeš na posao i radiš,

a ne znaš da bi se neko odmah menjao sa tobom

samo da ozdravi.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Nefertiti89

Beograd

Rođena sam 1989. godine u Nišu. Završila Filozofski fakultet, smer žurnalistika. Čitam, pišem, sanjam, maštam. Često za sebe kažem da sam se rodila sa olovkom i papirom u ruci. Kao dete sam obožavala pisaću mašinu koju sam još tada koristila za pisanje priča. Trenutno…

tekstova
30
čitanja
1.363
reakcija
28
komentara
5
deljenja
4
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Poezija

    Bezdan

    Potonula bih u bezdan, lagano, bez muke, kao pero ranjene ptice. U istom trenutku, našla bih sreću. Probudila bih u sebi revolt, ako bih još jednu misao o tebi nagovorila da prošeta od glave do poslednjeg treptaja mojih očiju. Zagrizla bih svaku onu neizgovorenu reč,…

    Nefertiti8917. novembar · 1 min čitanja

    2011

    Poezija

    Ja nisam htela da me voliš

    Ja nisam htela da me voliš, htela sam samo tvoje braon oči, i tvoje poljupce u kojima se gubim. Htela sam da mi se izmakne tlo kada me grliš. Kao i svaki put, na onom istom mestu. Htela sam da me u snu pratiš, da…

    Nefertiti8912. novembar · 1 min čitanja

    2010

    Poezija

    Majke

    Majke stoje na kapiji sveta, gde se krila magle lome i ruše, tihom snagom vedre put kroz sumornu noć, tamo gde se rađaju sve naše duše. Majke su svetlost u mračnome hodu, kad nas tmina stegne i obuzme jako, one su vođe kroz vatru i…

    Nefertiti8913. oktobar · 1 min čitanja

    4300

    02

    Slično: Poezija

    Cela rubrika
    Poezija

    ❤️ TAMO GDJE ME SRCE PREPOZNAJE❤️

    TAMO GDJE ME SRCE PREPOZNAJE Postoji mjesto koje nema ime, a u njemu moje najljepše zore svanu, gdje srce zaboravi sve svoje zime, kad dvije ruke nježno ga obgrle i stanu. Postoji pogled što kroz dušu prođe, bez ijedne riječi sve o meni zna, i…

    Zvončica22. novembar · 1 min čitanja

    400

    Poezija

    KUDA IDEŠ

    KUDA IDEŠ Kuda ideš slučajni prolazniče, Znaju li se tvoje staze Je l' Bog svjedok tvoje priče Ili sumnje po njoj gaze ? Da l'se psuje Viša sila Tuče l' bilo Ništavila, Il' u glavi Niče kliče : "On je mrtav..." Prolazniče. Zameten u zebnji,…

    Siniša Ivetić22. novembar · 1 min čitanja

    710

    Poezija

    Бикавац

    Застала сам ту гдје се сјећања роје и гледам јесење се разлијевају боје на брду на коме моје мисли плове негдје у прошлост што ме често зове да успут макар до хладњака свратим, да звуке гитаре стиховима пратим испод крошњи што цијело небо носе на…

    Viktorija22. novembar · 1 min čitanja

    1700

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi