Ulogovali su se svi pod različitim imenima,situacijama,uslovima, stanjima, mogućnostima…Svi nivoi su pređeni.Od svitanja,buđenja,do sutona koji pada.Od življenja,razvoja do straha od uništenja do samouništenja.Dostigoše krajnje granice.
Stigoše u zadnji nivo igrice. Obeznanjeni u svakom vidu i svugdje i na svakom mjestu.Niko za sebe nije znao.Bolijest je svuda zavladala u svim vidovima postojanja.Bezvoljnost.Tijela su pucala.Duša ih je boljela.Rupe u tijelu,duši.Ispušteni vezujući konci. Prazni baloni, obasipani strijelama.Reket emocija kao strategija,bez volje za rješenja do samouništenja.Sve se to zalivalo, zalivalo.Zajednice više nije bilo ni u kom obliku.Svi su bili zaokupljeni samim sobom.Sve se razišlo,rasklopilo.Niko ni sa kim nije više mogao duže ostati.Svako je svakome višak bio.Svi su bili Ja.Sami sebi svrha i cilj. Svako svakome višak,smetnja,prijetnja.Gluma života.
Djeca su na sve strane zapomagala. Usamljena.Srdita.Prestravljena.Gladna.Sita.Iskorištena.Izmanipulisana od manjih,većih,svojih,tuđih autoriteta.Željna prisustva.Izobličena od odsustva.Igrica oko njih i sa njima. Tihi vriskovi odasvuda su odzvanjali. Svuda beše praznina.Velika praznina i neispunjenost.Rastrzanost..
Izopačenost.Otuđenost.Umor.Sve je laž.Utapali su se u bolu,samoći u slobodi bez granica.Svi traže lijek.Zavladala je nezajažljivost. Grabilo se sve.Dušu su uzimali jedni drugima.Nisu više sobom vladali.Grizlo se.Ruke su ujedale, usta,misli.
Svakakve su se beše devijacijerazvile.Iza svakog ćoška đavo je vrebao,za svakoga u svakom nivou.Nebeše više pravila ni za šta.Nigdje.Sve je bezglavo postalo.Vapaji.Vriskovi.Od improvizacije do manipulacije u svim segmentima prepoznato.Sve je bilo bezvrijdno i obezvrijeđeno.Strah je sve obuzeo.U sve pore se zavukao. Svima zavladao.Svim tijelima je plovio,lažnim osmijehom,nikad ljepšim likom i odeždom obavijena super tijela lomio.Uvjek je onako kako ne izgleda.Sve u dimu ratnom oskrnavljeno.Zapaljeno.Potencijalno ugroženo.Na samom rubu.Patnja gasi poslednje svijetlo…Ili ne…Tišina i užareni bučni lavirinti.Svi je igraju…Mnogi odoše…Mnogi.Suze,plač.vapaj…
Postavljenja u postavci kao da se igra zajedno.Stalno u istom nivou u igrici i tada se sve počelo rušiti. Postaje neupotrebljivo,neodrživo.Ne dozvoljava da se pređe na viši nivo. Pređena.Poništava se.Mora se dograditi.Mora…Ne može…Ne ide tako….Piraterija… Nedostaje zlatna nit…Ključna zlatna…Da,baš ta,koja se potrošila.Ispustila,zbog varke.Taj rudnik treba otkopati.Hoće li uspjeti reanimacija,nadogradnja…Zlatna nit…“Au“….povikaše svi.
Provodi toplotu.Djeljiva je, spojiva,pretapa se, trajna.Ima unutrašnju vrijednost,čistoću.Pouzdana.
Najmanju isparljivost.Tako se dobija valjan“proizvod“,neograničenog roka trajanja.Treba je opet instalirati kroz igricu.Nisi eksponat.Dopusti konekciju…Dopusti…Dopusti….
LJ.K.
Ostavite odgovor