Fotografija ne može zaustaviti vrijeme ali može zamrznuti trenutak.
Budućnosti može pokazati šta je to prošlost bila.
U svijetu koji svakodnevno gubi svoje boje, gdje se osmijeh teško može uloviti birajte da budućnosti ostavite bar neku fotografiju iz koje se može osjetiti nježnost.
Neka fotografija ne bude samo dokaz onoga što je bilo.
Neka budućnosti dočara osjećaje koje ne smije izgubiti. Neka svaki portret ne bude o licu već o prisustvu.
Neka objektiv bira i bude saučesnik u stvaranju fotografija kojima riječi i opisi nisu potrebni..
Neka budućnosti pokaže kakvu prirodi treba čuvati.
Neka meki tonovi, ranjivost i nježni pokreti budu otpor hladnoći i grubosti koje dolaze. Kako bi izbjegli zablude, ovdje nije riječ o savršeno namještenim kadrovima..
Ovdje je riječi o pogledima koji nesvjesno bježe od kamere, o rukama koje ne znaju šta u tom trenutku trebaju raditi.
O tišini koja se provlači između naših uzdaha.
Fotografija kao takva neće biti samo slika već ogledalo svijeta koji, istina, živi svoju ubrzanu apokalipsu ali sa druge strane se bori da sačuva svoju ljepotu koja je vječna.
Naše sutra možda neće riječima razumjeti naše danas ali fotografija ga može uvesti u svijet koji je znao ispoljiti nježnost.
Ako fotografija ostane nakon nas, neka ona bude ta koja će da svjedoči o tome da smo birali pažljivo šta će naše oči da gledaju.
Da smo ipak nakon svega vjerovali u nježnost.
I da smo znali da jedini način da budućnost opstane jeste upravo iz načina na koji danas gledamo svijet
Ostavite odgovor