Kuća gori.
Sklanjamo se pod šljive
i duhove platana.
Na leđima nam konji
i pretrpani rančevi,
u džepovima pasoši i crni dani.
Vatra pleše u praznim očima.
Srećan sam.
Varnice lete u nebo.
Mešam ih s mrakom i zvezdama
i pravim plan za novu kuću.
Više spratova, spavaćih soba,
kupatila i saksija.
Jedna oveća soba za knjige
i vatrostalne uspomene,
tavan za buduće planove,
podrum za konje na našim leđima
i sve njihove zastave.
Grejem promrzle prste
na ugarcima nosećih greda.
Čekam da plamen zgasne
pa da se latim posla.
U mojim mislima nova je kuća živa
kao šljive i platani,
i dok usahli pioniri plaču bez suza,
premeravam koliko duboko moram da kopam
da bih digao temelj otporan
na njihove vatre, konje,
i sve njihove zastave.








Ostavite odgovor