BOGORODICE DEVO
Pamtiš li, Bogorodice devo, njene oči?
Plave kao nebeski beskraj
Kao u mučenica na freskama svetih zidova
Dubine u kojima je stanovala nevidljiva tuga i beskrajna radost
Pamtiš li njene ruke?
Tople dlanove dok, skrštene kao tvoje,
odmaraju na krilu, vazda pregačom prekrivenim
Kako me miluju, teše, vole i ne daju zlu da me dotakne
Pamtiš li naše molitve?
Izgovorene u mraku, pre počinka
U onom istom mraku u kome je obećala da će biti uslišene
Jer tako uvek biva sa dečjim molitvama.
Pamtiš li plave suze na izboranom licu?
Stanicu i larmu putnika i hrskanje šljunka oko šina
I voz koji me je odvozio u daljine
Pamtiš li kad je ogrlicu sa tvojim likom
Drhtavim prstima prikopčala oko mog vrata
Pamtiš li, Bogorodice devo,
Šapat uvelih usana kojima te je celivala
“Čuvaj mi je”
Pamtiš li, Bogorodice devo, toplinu moje kože,
Mesto gde stanuje duša i roje misli
U kojima je vazda bila prisutna
Misli sa kojima smo nas tri
Savladavale nepoznato, osvajale prostranstva tuđine
Pamtiš li lik, Bogorodice devo?
Grešnika
Bezdušnika
Bezbožnika
Nekrsta
Koji te je one najcrnje noći
Oteo od mene
Oteo i nestao
Kada je vreme prestalo da meri naše suze
I u dahu pretvorilo u tvoju tišinu









Ostavite odgovor