Preskoči na sadržaj
Librum ekosistem
Kratke priče

Dekonstrukcija

Dok te gledam kako ulaziš u kancelariju slegnutih ramena sa znatiželjnim izrazom na licu, pogleda uprtog u stranu, već osjećam bez iskazanog da je mamac ćutanje.Kao po običaju tiho prikradanje ne bi li šta čuo za evidentirati.Ćutljivo hvatanje na udici.Poznato.Da ti je nužda ,možda bih te i razumjela.Da si gladan i žedan,možda.A,ne bih ni tada.Ima plemenitijih načina ,od mućkalica po firmi za zaraditi.Izaslaniče,grobariš kao i uvijek.Pomisli,dok ga je posmatrala iz ćoška.

Ćutanje i značajno podizanje lijeve obrve.Dobićeš odgovore iz prve ruke.

"Jesam li bila nepravedna kada sam se razumom branila?

Jesam li bila nepravedna kada sam se osjećanjima vodila?

Jesam li bila nepravedna kada sam sve vrijeme oči širom otvorene držala?

Jesam li bila nepravedna kada sam predrasude odbacivala?

Jesam li bila nepravedna kada sam dostojanstveno stajala?

Jesam li bila nepravedna kada sam sopstvena prava branila?

Jesam li bila nepravedna kada na zavjese nisam pristajala?

Jesam li bila nepravedna kada sam na nepravdu reagovala?

Jesam li bila nepravedna kada sam na neistinu glasna bila?

Jesam li bila nepravedna kada ne dato i uzeto sam tražila?

Jesam li bila nepraavedna kada na kalupe nisam pristajala?

Jesam li bila nepravedna kada sam se pravila,reda i održivosti držala?

Jesam li bila nepravedna kada sam provokacije prepoznala?

Jesam li?

Jesam li?

Ali samo da znaš na opasku skoro izgovorenu-da li mogu stati iza izgovorenog- iza svake svoje riječi uvjek sam stajala i stojim.

Za razliku od tebe,da,da tebe-koji čim se prašina digne,leđa ti se vide.Pošto si sve po ćoškovima muljao.A,tebe sam drugačije postavila.Nažalost,svakim odbijanjem po jedne kockice,ništa ne osta.Tako sam u startu i mislila.Potvrdilo se.Tražila se iskrenost,i dobila se na zadatu provokaciju.Svjesno sam to uradila.

Jesam li nepravedna?

Jesam li?",rafalno izgovori.

"Ode,a..."

Gleda kao miš iz rupe i ćuti.Drži vrata i ne pomjera se,s glavicom u stranu nagnutom.

Ćutanje.

"Uživaj u svojim "vrlinama".

Okreni priču slobodno.Pa,kako si skoro negdje kometarisao - parafraziraćeš.Pošteno priznato."

Ćutanje.

"Ali pomjerite ovo kazano-Razlika je da li u pozitivnom ili negativnom pravcu parafraziraš,kolega."

Kakav ciničan osmijeh,zapazi na njemu.

"Da,da tu smo,vidim iz očiglednog."

Otpade i poslednja kockica,koja je visila u vazduhu.Otpusti tu misao,gledajući ćutanje.

"Zajedništvo može valjano funkcionisati unutar kancelarijskog prostora, dok se ne ukrste mačevi raznolike upotrebne vrijednosti i namjene,funkcije,naručenog,instruiranog.

Jesam li kriva?"

Ćutanje.

"Zatvori vrata "prijatelju"-kolega moj."

Ode.Ode,ćutanjem.E,sad mogu da zapalim jednu na prozoru,pomisli.Dok joj je srce lupalo i suze sakupljale u očima od svega proživljenog,gledala je kroz prozor u neko bolje sjutra.

"Eh,dobra je ona"i na strašnu mjestu postojati".Malo ih je.",progovori naglas sama sa sobom.

E,moja i uzdahnu.

Sve ti to zavisi od sirovinskog sastava. I 1% je presudan.Da li će se sakupiti, razvući, promijeniti oblik, strukturu, stanje...

Šta ti je čovjek? Kako ga minorno, beznačajno,sitno, bezazleno po njega, suštinski nevažno po njega, benigno izmjesti, izbaci iz sjedišta. Odgonetne,osvijetli.predstavi,oslika.

"Lakmus papir" reakcija.Spoznaja.Pokaže se struktura tkanja.Šta preovladava u sastavu. Sve u uslovima beznačajnih svakodnevnih dešavanja običnog čovjeka.Saznaš šta da čuvaš,a šta da odbaciš...

Ja ipak, sve čuvam.Čuvam i što mi je ugodno i što mi ne neugodno.Brižljivo slažem, preslažem, osvježavam,uljepšavam.Bojam da bi mi bilo vidljivo.Koristim novi Perwoll za održavanje boje,jer će mi se smučiti.I može tako da prođe dugi niz godina,ali ipak otklonim nepotrebno.Ono što mi nije pasovalo ni po obliku, ni po sastavu, ni po strukturi. Ono što je jedino uz Perwoll opstajalo.Ono što me sve vrijeme stezalo.Ono što mi je i na pomisao gušenje izazivalo.Ono što mi je i na laki dodir svojom strukturom ubrzani ritam srca pokretalo.Ono što mi je i pored svih ulaganja u održavanje sa svojih 5% poliestera suzu izazvalo.Ono što je i sa 85% pamuka,svoj oblik promijenilo.Ostavim ono, na čiju pomisao me obliju lijepa osjećanja,misao,korak krene lako.Ostavim ono što ne zhtijeva dodatna razmišljanja.Ostavim ono što mi je sigurno u svakom trenutku kao odabir za svaku situaciju.Ostavim ono što me čini ispunjenom,laganom.Ostavim ono što mi drži osmijeh na licu.I,jeste ne ostane mnogo.Baš malo.Samo ono potrebno.

Ta bit strukture,ta suština i izazvana interakcija.

Kako sam se preznojila.Kako mi se lice zgrčilo.Mješoviti sastav.Vještačke niti.To vam je prevara na etiketi.

1 % je presudan.

Prošeta mislima kao da ih ispisuje na papiru.I sjeti se igrice"Stepenice" i iste te lijeve podignute obrve i tog svog monologa i tog uputnog razgovora tada i sada.

~~~~~~

"Ići uz stepenice kao i niz stepenice, jednako ima smisla.Ideš li ka nečemu ili od nečega.Nosiš li nelagodu,obamrlost kroz penjanje ili radost, veselost kroz spuštanje.Nije i svako uz stepenice uspjelost.Kao ni svako niz stepenice neuspjelost.Može biti lako oslobođenost.Bitni su dodirujući koraci uma ili odbijajući...Kontakt sa našim stopalima...

Možda su one koje nas ne vode nigdje.Pokazne...koje na vrijeme treba prepoznati. Mentalne, pokretne...Same te izvuku,prema nečemu ili nekome,sebi.Ali,pazi šta želiš…Spiralne misaone koje nas spletu,upletu,pokažu izlaz,rasplet,zapletu...Od njih možeš u nesvjest da padneš.Kamene visoke,koje ti izvuču zadnji dah...pa osmijeh...Drvene,trošne pa propadneš...Nemarnošću drugih...Mermerne zasljepljujuće pa proklizneš...Široke,stepenaste pa veselo poskakuješ...Radosne.One sa zaustavnom upozoravajućom trakom,gdje svaki korak odmjeriš.Upozorene...Ili one što imaju "mrtav ugao", pa te uznemirenost oblije,s čime ćeš se susresti.Ugaoni likovi.One s podestom,koje ti dozvole da odmoriš i olakšaju uspon.Neko je mislio i želio... Uz ili niz..? Mimoići...Proći...Zanemariti..Zastati..Preskočiti...A, ono u gužvi guranje,da ne pominjem...Opasno je...Često.Pa...Osmotriti gdje si...Ono što srećeš, što si sreo ili ćeš sresti...Tako i korake usmjeriti...Napraviti pauzu.Odmoriti.Sagledati korake uz i niz....Procijeniti vrijednost...Stati punom snagom i možda se zadržati baš tu...kroz stepenište...U miru.Ili zašto ne u prizemlju prizemljen,čvrsto nogama na tlu,pogledom podignutim....Sve zavisi s kim,s čim od tereta koji nosiš ili su ti ga dodali...A,taj je najteži.Na onaj prvi se već vremenom navikneš.Od sreće uz,od sreće niz... Bitno je da baštiniš mir, u prizemlju ili kroz njih....Beskrajno sakupljanje stepenica,kakva igrica."

"O,da koleginice.Najbolja.Stalno se krećeš,a one samo izviru,"i podiže lijevu obrvu.Ali,znajući koliko te dugo poznajem,rekao bih da nikad nisi voljela da igraš igrice."I opet ponovi tu stalnu reakciju podignute lijeve obrve.

"Nešto me to nikad nije preokupiralo u odnosu na druge zanimljivije aktvnosti.A,uvijek su bile aktuelne.Sve vrijeme su važan ekonomski faktor.Danas značajan.Od onih klasik zmijica do bombica.Nahrani zmijicu i dovedi do cilja.Samo da pojede što više jabuka.Igrač hrani svog štićenika i ona će halapljivo jesti sve što joj je na putu.Što zmija više jede,poprima različite oblike.Trener zmija.Haos,sa jednom,pa sa dvije zmije u krugu.Samo se množe.Pa,se samo množe.Nekako mi je tu jedino bilo zanimljivo,kad se zmijica uplete u svoje tijelo.Baci bombicu i miniraj sva polja.Heroj takvog cilja,ne znam.Ali,se penje brzo uz stepenice.Ha-ha.Došlo je neko novo vrijeme.Više pravila nema.Da,ne možeš pohvatati pravila,jer uvijek se nešto doda.Kodeksi u igricama su nestali.Igraj protiv drugih ljudi na mreži.Igraj dok sve ne istrjebiš.Nekako,me to samo naježi.Previše agresivno bez ljudskih elemenata.Sve samo fantastični likovi i frikovi.Doduše,realni.Kad razmislim na pedeseti level sam došla nisam za to skrojena.Izgleda da sve vrijeme odbrambene igrice igram.Odbijanje trolova,zombija i drugih nevolja.I one zabavne,sportske,nasmij sebe i druge.Opšte ugode.Tu sam negdje kroz sredinu stepenica.I super mi je.Ali,baš A realno karte mi jesu i bile su mi draže.Pa,zaigraj najbolje što možeš sa podijeljenima.Pa,se miješa i svima dijeli jednaki broj.Pa,kec kad dođe.Pa,kad proslijediš onu koja ti ne treba i uzmeš pravu.Pa,kad i ta proslijeđena nekome osmijeh izazove.Pa,zajedno odskočite tim stepenicama.Taj,osjećaj volim.Samo tu trunčicu esencije.Taj osjećaj igrice Ljudske igrice...Plemenite borbe,sportove...i ti saigrači...takvi kodovi,rodovi...Što bi muškarci rekli-Na pesnice.Sada su složenije,opasnije alatke u igricama instalirane.”

"Masivna višeigračka igra igranja.Sprint uz stepenice.A,to baš volim.Nije nikad dosadno",dodade on.

Ustade da zatvori prozor,dok je ona znatiželjno u ekran gledala.

"E,ta crpi i usisava...da li je vrijedna….A,treba imati i sreće..i da li sreću i pruža?!Gejming dizajn nije distopija,već vrlo realan,dragi kolega.Lako je sve reći danas,ali nimalo lako postići.Neugodni susreti su neminovni.Ali se uvijek tješimo da sve polako dođe na svoje.Dok,jurenje bez mjere završava se padom bez oslonca.Koji cilj juriš…vrijedi li…Treba se pitati….Da li teret vrha možeš da nosiš… da stigneš…da nikoga ne pokosiš.To je umjetnost,da nikoga ne pokosiš."

"A,sad odoh…Želim ti ugodan dan...ja volim malo da zamutim."

I tada ode.I tada ode.

Dekonstrukcija loše konstrukcije stepenica.Dekonstrukcija gejming dizajna-kupuje,zliupotrebljava,prodaje,bježi.

Drama nastaje...ćutanje nije strah već skrivanje...ko će izgovoriti istinu...završiti na dekonstrukciju.

Dekonstrukcija.

Kako ti se dopao tekst?

Podeli tekst
O piscu

Ljiljana Kažanegra

Budva

Ljiljana Kažanegra u Librum klubu objavljuje od 2026. godine, najčešće u rubrici Kratke priče.

tekstova
37
čitanja
5.647
reakcija
88
komentara
2
deljenja
1
00

Komentari

Još nema komentara. Budi prvi čitalac koji će piscu reći šta misli.

    Librum bilten

    Izbor urednika i konkursi, jednom nedeljno.

    01

    Još od ovog pisca

    Svi tekstovi
    Kratke priče

    Rašljar

    Kako je rašljar već bio proglašen čudakom u tom kamenjaru gdje je živio-dođoše na ideju neki dobri ljudi da ga pošalju na par mjesta da pogleda ima li vode ispod tih temelja.A,on je bezuspješno tražio vodu i mnogo toga uložio da nađe mjesto za bunar.Ali,ništa…

    Ljiljana Kažanegra10. novembar · 1 min čitanja

    4110

    Kratke priče

    Ključ

    Noć i te noći beskranih preslaganja događaja,slika.Ta pakovanja misli i radnji.Ti ključevi.Ključni ključevi.Gdje je ključ?Ključa više nema.Progutao ga mrak..Zadnja zamjena.Mijenjao se različitim olicima,bojama,materijalima...Uvijek izgubljen ili pod pritiskom slomljen.Bilo ih je dosta.Mnogo puta se izgubio i tražio.Vrata su zauvijek zatvorena.Kameni zid je sada tu.A,tu onda više…

    Ljiljana Kažanegra20. oktobar · 3 min čitanja

    15040

    Kratke priče

    Srž

    O, ta srž, taj kosmos rasutih zvijezda što u titrajima trepere, obasjavajući što se obasjati ne može. O, ta srž, ta zvijezdana prašina, koja preliva, zasipa univerzum obuhvatajući ga u svom njegovom bolu i poniranjima. O, ta srž, ta vatra u iščekivanju najmanje pukotine, da…

    Ljiljana Kažanegra10. oktobar · 1 min čitanja

    5410

    02

    Slično: Kratke priče

    Cela rubrika
    Kratke priče

    KOLIKO ŽIVOTA STANE U JEDAN SAT?

    Bilo je devet sati te zimske večeri kad je pokriven preko glave dečak doneo odluku. Otići će od kuće. Bio je uplakan i povređen. Misli su mu i dalje bile zbrkane, ali odluka je bila čvrsta. Osluškivao je zavijanje vetra i stresao se pri pomisli…

    Dusan Genc22. novembar · 4 min čitanja

    400

    Kratke priče

    NIKO NIJE PRIMIJETIO DA JE KIŠA STALA

    Kiša je padala tri dana...ili tri godine...nije vise bila sigurna. Sjedila je kraj prozora, u istoj fotelji u kojoj je nekada čekala da se vrati. U početku je brojala sate. Poslije dane. Na kraju je prestala brojati. Čovjek se, izgleda, navikne na sve, čak i…

    Gordana Simić22. novembar · 1 min čitanja

    100

    Kratke priče

    Pre i posle. I sve ono između toga.

    Zapis broj 1. Dragi dnevniče, Nikad ti se ranije nisam obratila. Nisam imala ni vremena. Iskreno, ni kad sam bila tek devojčica nisam razmišljala o tebi. Kako ja, tako i moje prijateljice. Bar su mi tako rekle. Ipak, vremena se menjaju. U životu nikad ne…

    Milan Počuča22. novembar · 1 min čitanja

    300

    Aktuelni konkursi za pisce

    Svi konkursi