Plićaci

Plićaci u svoj svojoj razuđenosti obala u pijesku zaogrnuti…plićak su uma toga…U takvom plićaku se baškari,praćaka,tapka jer plićak uzdiže.Ne može više,pored najbolje volje.Sigurno je polje plitkosti.Radosti te plitke nesagledive su.Ujedaju plitkošću svojom.

“Ja ne znam kakve su to osobe koje vole dinosauruse.Ide na takve izložbe”,dok sjedi u ćošku gunđa.A,lomila je kao djevojčica sve nove lutke svoje drugarice.Svi su ćutali.

Plićaci betonom zaogrnuti,neprevaziđeni su.Tu se nema kud.Gdje god se krene putanjama tim,krš.Beton kretanje.Klizanje,obavezno držanje.Tu popravke nema.Tu se nasipanjem ništa ne postiže.Samo se lomiš.Povrede zadobijaš.Izbjeći,zaobići moraš.

“Nikad se neće oženiti.Mnogo je tih i povučen.Malo priča.To treba da budeš na sve strane”,a uvijek podbočena,prostodušna ni svoj život nije sredila.A,on se oženi.

“A,baviš li se i ti prodajom bitkoina?

“Molim?”,sva u čudu odgovori.

“Pa,vidjela sam na jednoj od mreža fotografiju na kojoj si ti i koleginica čiji se brat bavi time.”

“O,Bože s kime ja sjedim u kancelariji”

Dubine su već nešto drugo.Za to trebaju plivačke sposobnosti.One otvaraju sve nepregledne mogućnosti.Traže vrijeme,posvećenosti.Te širine,raznolikosti plesački polet daju.Vidik šire i otvaraju.Usvajaju,osvajaju,ukazuju …nove vrste,podvrste…prihvataju,daju…hrane…

Samo one mračne izbjegnuti…One nikuda ne vode…samo brzo proći ako se mora…zaobići,preplivati oštro naprijed…Ne zadržavati se,jer privlačne su…Mame,ali vuku na dno…već poznato je to…

A,ona mirna,ujednačena,na izgled ravna površina morska…Varka je…ona uvijek pulsira uz zov vjetra na otvorenom prostoru…Čeka talasom ili mračnom dubinom da zakosi…jer samo ne može..To bez reakcija stanje ima svoje zvanje…bezdušno,licemjerno,manipulativno tavorenje…Simulativno stanje.Zvanje anuliranje.

*A,nisam joj se juče javila,moram ti reći.Šetala je sa nekom malom djecom.Nisam je stvarno prepoznala.Ne mogu da je povežem sa djecom.Stalno je živjela sama”,pa zakoluta očima.

“Šta si htjela?

“Cigarete,cigarete.Danas mi je baš neka mučnina.”

“O,da nisi trudna mala?”

“Doviđenja.Hvala”

Dok,kad ravnu površinu obgrle ostrva,ostrvca,izvučene hridi već nešto drugo je…Lako je…diše se…Ugodno duši i očima…Živo je.Emotivno se ugrađuje.Uvijek ima prelaz,budi emocije.S krša na ostrvo,pa u more,pa na hrid.Inspirativno je.Duše različite… Reakcije,akcije…

Mora…More…Moru…Spektri frekvencija…

i susreti plićakom okarakterisani…

Stoji nasmijan u plićaku ili na nekom drugom mjestu…Preplitko je za taj korak…Nevažno je ili ipak nije…Iskričavost u vazduhu,svjetlucavost mora,igra talasa,vjetar,osmijesi žubore…Ta,varljiva komunikacija kojoj iskričava prašina prkosi…Splet ugode,vještine,obazrivosti mora biti…Nikad nažalost ne smije biti na tom nemirnom polju potpunog prepuštanja…Priroda je to ćudljiva …Talas generisan vjetrom čeka…Da li su se tada spojile te nizajuće energije talasa da bi tako udarile…Stvorile tu lomnu energiju….izazvale…nestajanje…osipanje obale…ups talasi…ljudi….Odjednom udari oveći talas… u leđa i obori.Njegova snaga udarca osmijeh sa lica briše…

Ali,dočekati se na ruke,glave izdignute sve eliminiše…Opet osmijeh,a i tamo na tom mjestu…Ma sve je to u redu.Od ugode ili samo nalik mirnoći,uljuljkanosti.Naizgled mirno more.Šta te to uzburkava?Talasuuu….

“Sjednuću ako mi kažeš neku novu informaciju,ako ne idem.Ja moram da znam sve.”

”Žao mi je ništa od toga”,odsječno odgovori.”

“A,one su dvije fine,jesu li mlađe od tebe.Ha-ha.”

““Produži druže.”

Pa,zapljusnu svom snagom i osvježi lice…Otvori oči.Eno, još jedan veći i jači…ili se već prisjeti takvih…Bez vazduha ostavlja.Iznenadi.Nije dobro odmjereno,procijenjeno…iako već znana talasa priroda.Varljivo od kad nogu spustio si u „more“.Jer,more je nevjerno polje rekoše ljudi.Ljudi talasi.Dok obale,hridi,brodovi odolijevaju,brode.Povukoše se do prvih vjetrova.Pauza…Mirno more..Izađi…

Okreni se i vrati na peškir…hm

Zaplovi,plovi uz zatezanje ili otpuštanje jedra,zavisno od vjetra koji podstiče talase…

Plivaj oprezno i uz njihov ritam do izlaska,da ne budeš pokupljen u vrtlogu….

Kakvih literarnih nekvaliteta sretneš,”pročitaš” uz osmijeh kao najboljih u startu…i odloži… neka skuplja prašinu…ili već nekom drugom prilagodi suštinu…do novih bura,talasa,bonaca….ljudi talasi…o,ljudi obale,mornari…brodovi plove…oblikuju,jačaju moreplovce…

LJK